U današnje vrijeme dosta često možemo čuti trenere kako govore da “klinci nisu više što su nekad bili”, pritom najčešće misleći na njihov pristup treningu, način komunikacije i općenito funkcioniranje u svakodnevici. I to je zapravo i točno. Generacije se mijenjaju i prilagođavaju se vremenu u kojem žive. Upravo iz tih razloga, mijenja se i njihov stil života, vrijednosti i način na koji funkcioniraju u svakodnevici. Pa po čemu se onda toliko razlikuju te nove generacije i koji stil treniranja im odgovara?
Najnovija generacija koje se sve više pojavljuje u sportskom okruženju je takozvana generacija Z. U generaciju Z pripadaju svi oni rođeni od 1995. – 2015. godine, a neke od karakteristika ove generacije su sljedeće:
- Oni su prva generacija koja je u potpunosti odrastala u “digitalnom” dobu – u njihovo vrijeme tehnologija je već daleko napredovala
- Žude za učestalim i brzim povratnim informacijama – konstantna povezanost za njih nije stvar izbora već njihova stvarnost
- Pomalo su sumnjičavi prema svemu i traže stabilnost – ovo je generacija koja je odrastala ili odrasta uz stalne političke i ekonomske promjene i zbog toga često brže odrastaju i shvaćaju kako stvari funkcioniraju
- Na sport gledaju kao nešto što im može pomoći u njihovom zdravstvenom statusu, a ne kao igru i zabavu (zanimljivost: neka istraživanja pokazuju da se pretilost među tinejdžerima utrostručila od 1970-ih)
- Raspon pažnje im je u prosjeku 8 sekundi, a otprilike 11% njih ima ADHD
Ovo su samo neki podaci koji nam govore po čemu se razlikuju nove generacije od onih prijašnjih. Sukladno tome, kao što možemo primijetiti, novijim generacijama baš i ne odgovaraju neki pristupi u treningu koji su se prije koristili. U jednoj studiji slučaja mladi su nogometaši naveli da im je važno da trener ne viče i ostaje smiren (njih čak 70% ovo navodi kao glavni razlog zašto odustaju od sporta), da je brižan i podržava ih, stručan je i uključuje ekipu u proces donošenja odluka.
Generacije su se promijenile i kako bi što bolje funkcionirali i uspješno surađivali potrebno je pokušati pronaći zajednički jezik. Kako onda pristupiti mlađim generacijama? Evo par savjeta:
- Komunicirajte s njima što više (licem u lice) – upoznajte svoje sportaše i gradite odnos s njima kroz učestalu komunikaciju. Također, s obzirom da su vrlo često jako znatiželjni, odvojite vremena za njih i pokušajte im odgovoriti na svako njihovo “Zašto?”.
- Ono što se također preporuča u radu s novijim generacijama jest uključivanje novije tehnologije u rad. Isprobajte koristiti aplikacije koje oni koriste, društvene mreže, videe i razne platforme kako biste im se približili.
- Dajte im kratke i jasne upute – kao što smo već i spomenuli, kod današnjih generacija dosta često se susrećemo s slabijim rasponom pažnje ili čak poremećajima pažnje. Upravo zato, pokušajte davati što kraće i jasnije upute.
- Feedback – novije generacije žude za konstantnim povratnim informacijama. Pokušajte im zato što češće davati konkretne povratne informacije.
- Uključite roditelje – ukoliko radite s djecom u sportu, pokušajte što više komunicirati i s roditeljima. Prema nekim istraživanjima, čak 88% generacije Z ima jako bliske odnose s roditeljima. Neka vam roditelji budu pomoć i podrška u radu s njihovom djecom.
- Uključite ih u donošenje odluka – ovo je nešto što je generaciji Z vrlo bitno. Pokušajte im se približiti tako da ih uključite u donošenje određenih odluka i pitajte ih za njihovo mišljenje.
Na kraju svega, možemo reći da dolaze “neki novi klinci” s kojima treba više komunicirati, davati im kratke upute, konstantno davati feedback i pomoći im da što više uživaju u sportu kako bi se u njemu i što duže zadržali.
