Skoro svaka mlada osoba danas živi istovremeno u dva svijeta. Prvi je fizički, a drugi digitalni. Ta dva svijeta oblikuju način na koji doživljavamo sebe i ljude oko sebe, a njihove se granice danas sve više preklapaju i nadopunjuju.
U fizičkom svijetu susrećemo ljude u različitim okruženjima, gradimo odnose i tražimo svoje mjesto u društvu. Istovremeno, u digitalnom svijetu kreiramo sliku o sebi, pratimo živote drugih i neprestano smo dostupni za komunikaciju.
Na prvi pogled, čini se kako nikada nije bilo jednostavnije biti povezan s drugima. Ipak, unatoč brojnim mogućnostima za povezivanje, usamljenost je posebno izražena među mladima. Prema istraživanju Europske komisije iz 2022. godine, mladi u Europi češće se osjećaju usamljeno nego starije generacije.
Što znači biti usamljen?
Usamljenost je subjektivni osjećaj koji ovisi o tome kako pojedinac doživljava svoje odnose i okruženje. Ona nije povezana sa brojem ljudi koji okružuju osobu, već sa razlikom između željenih i stvarnih društvenih odnosa. Primjerice, netko može biti okružen prijateljima, razgovarati i smijati se s njima, a ipak osjećati da među njima nema nekoga kome bi se mogao iskreno povjeriti o svojim osjećajima. To je paradoks usamljenosti – možemo biti okruženi ljudima, a ipak se osjećati potpuno sami.
Zašto su mladi posebno osjetljivi na usamljenost?
1. Intenzivne životne promjene
Mladost donosi velike promjene poput završetka škole, početka fakulteta ili posla, selidbe i promjene društva ili romantičnih partnera. Takve promjene mogu privremeno oslabiti postojeće osjećaje povezanosti i pripadanja.
2. Potreba za pripadanjem
U mladosti istražujemo tko smo i gdje pripadamo. Zbog toga nam prihvaćenost, bliski odnosi i osjećaj pripadnosti postaju posebno važni.
3. Uspoređivanje s drugima
Dok tražimo vlastiti identitet i mjesto u društvu, prirodno se uspoređujemo s vršnjacima. Društvene mreže to mogu dodatno pojačati i stvoriti osjećaj da drugi imaju više kvalitetnijih odnosa.
4. Nesigurnost i strah od odbacivanja
Mladost je često obilježena nesigurnošću oko sebe i svojih odnosa. Strah od odbacivanja ili neprihvaćenosti može nas potaknuti na povlačenje, što može dodatno pojačati osjećaj usamljenosti.
Kako se nositi s osjećajem usamljenosti?
Usamljenost je osjećaj s kojim se svatko može susresti u različitim razdobljima života, a tijekom mladosti može biti posebno izražena zbog brojnih promjena i potrebe za pripadanjem. Važno je obratiti pažnju kada osjećaj usamljenosti postane čest i dugotrajan ili počne utjecati na naše svakodnevno funkcioniranje.
Ne možemo birati hoćemo li se osjećati usamljeno, ali možemo poduzeti korake kako bismo se osjećali više povezani s okruženjem. Svaki korak prema drugima može biti korak dalje od osjećaja usamljenosti. Neki od koraka koja mlada osoba može poduzeti su:
Izlazak iz svakodnevne rutine može pružiti priliku za nova poznanstva. Sport, muzika, ples ili bilo koji drugi hobi su odlična prilika za upoznavanje ljudi s kojima dijelite interes i vrijeme.
Iako nije uvijek lako govoriti o usamljenosti, jasno izražavanje vlastitih osjećaja može pomoći drugima da bolje razumiju kroz što prolazimo i otvoriti prostor za iskreniji odnos, veću bliskost i međusobno razumijevanje.
Važno je ne uspoređivati vlastiti život s onime što vidimo online. Društvene mreže prikazuju samo vanjski dio nečijeg života, pa broj pratitelja, lajkova ili fotografija s druženja ne govori koliko se netko zaista osjeća povezano s drugima.
I za kraj je bitno naglasiti da usamljenost nije znak da nam nedostaje ljudi, već da nam nedostaje povezanosti. Zato je bitan svaki sitni korak ka kvaliteti i doživljaju odnosa u kojem se osjećamo dovoljno sigurno da budemo ono što jesmo!
Tea Barišić
Studentska sekcija Mentalnog Treninga
