Monika Vandero

Krajem srednje škole Monika je shvatila da arhitektura možda ipak nije najbolji izbor za nju. Odlučila je krenuti u potpuno drugom smjeru i 2009. upisala studij psihologije na Hrvatskim studijima u Zagrebu.

Kroz cijeli život bavila se sportom. Krenula je klasično od plivanja, koje joj nije bilo dovoljno interesantno te nedugo nakon toga upoznala svoju „prvu ljubav“ – tenis. Bavila se tenisom 7 godina, ali s vremenom javila se još veća ljubav, a to je bio rukomet. Bilo je teško otići iz tenisa, ali društvo, putovanja i druženja s ekipom odvukli su je u rukomet u kojem je i dan danas, dugih i prelijepih 13 godina.

Tijekom studija javila se ideja kako spojiti dvije najveće ljubavi – pomaganje ljudima i sport. Vrlo jednostavno, kroz sportsku psihologiju. Monika je odlučila da je to ono čime se želi baviti i odlučila je da će napraviti sve što je u njezinoj moći da to tako i bude.

Krenula je sve više proučavati to područje, čitati knjige i članke, odlazila je na simpozije sportske psihologije na Kineziološkom fakultetu kako bi što više čula od ljudi koji rade u tom području i širila svoje znanje i kroz dodatne edukacije (NLP - Neurolingvističko programiranje i Mentalni Trening za trenere i psihologe). Krajem 2016. upisala je i edukaciju za stjecanje posebne dopusnice iz područja psihologije sporta - psihološke pripreme sportaša.

Početkom 2015. godine Monikina upornost se isplatila, dobila je svoju priliku i priključila se timu Mentalnog Treninga. Od tada Monika svaki dan živi svoj san i radi posao koji voli, radi sa sportašima svih dobnih kategorija i iz raznih sportova, drži radionice za djecu sportaše, radi u klubovima, drži predavanja i naravno trudi se svaki dan učiti, rasti i biti bolja nego što je bila jučer.

Monika Vandero

Monika Vandero

Monika Vandero

Krajem srednje škole Monika je shvatila da arhitektura možda ipak nije najbolji izbor za nju. Odlučila je krenuti u potpuno drugom smjeru i 2009. upisala studij psihologije na Hrvatskim studijima u Zagrebu.

Kroz cijeli život bavila se sportom. Krenula je klasično od plivanja, koje joj nije bilo dovoljno interesantno te nedugo nakon toga upoznala svoju „prvu ljubav“ – tenis. Bavila se tenisom 7 godina, ali s vremenom javila se još veća ljubav, a to je bio rukomet. Bilo je teško otići iz tenisa, ali društvo, putovanja i druženja s ekipom odvukli su je u rukomet u kojem je i dan danas, dugih i prelijepih 13 godina.

Tijekom studija javila se ideja kako spojiti dvije najveće ljubavi – pomaganje ljudima i sport. Vrlo jednostavno, kroz sportsku psihologiju. Monika je odlučila da je to ono čime se želi baviti i odlučila je da će napraviti sve što je u njezinoj moći da to tako i bude.

Krenula je sve više proučavati to područje, čitati knjige i članke, odlazila je na simpozije sportske psihologije na Kineziološkom fakultetu kako bi što više čula od ljudi koji rade u tom području i širila svoje znanje i kroz dodatne edukacije (NLP – Neurolingvističko programiranje i Mentalni Trening za trenere i psihologe). Krajem 2016. upisala je i edukaciju za stjecanje posebne dopusnice iz područja psihologije sporta – psihološke pripreme sportaša.

Početkom 2015. godine Monikina upornost se isplatila, dobila je svoju priliku i priključila se timu Mentalnog Treninga. Od tada Monika svaki dan živi svoj san i radi posao koji voli, radi sa sportašima svih dobnih kategorija i iz raznih sportova, drži radionice za djecu sportaše, radi u klubovima, drži predavanja i naravno trudi se svaki dan učiti, rasti i biti bolja nego što je bila jučer.

Početkom 2015. godine Monikina upornost se isplatila, dobila je svoju priliku i priključila se timu Mentalnog Treninga. Od tada Monika svaki dan živi svoj san i radi posao koji voli, radi sa sportašima svih dobnih kategorija i iz raznih sportova, drži radionice za djecu sportaše, radi u klubovima, drži predavanja i naravno trudi se svaki dan učiti, rasti i biti bolja nego što je bila jučer.