Monika Vandero

Krajem srednje škole Monika je shvatila da arhitektura možda ipak nije najbolji izbor za nju. Odlučila je krenuti u potpuno drugom smjeru i 2009. upisala studij psihologije na Hrvatskim studijima u Zagrebu.

Kroz cijeli život bavila se sportom. Krenula je klasično od plivanja, koje joj nije bilo dovoljno interesantno te nedugo nakon toga upoznala svoju „prvu ljubav“ – tenis. Bavila se tenisom 7 godina, ali s vremenom javila se još veća ljubav, a to je bio rukomet. Bilo je teško otići iz tenisa, ali društvo, putovanja i druženja s ekipom odvukli su je u rukomet u kojem je i dan danas, dugih i prelijepih 13 godina.

Tijekom studija javila se ideja kako spojiti dvije najveće ljubavi – pomaganje ljudima i sport. Vrlo jednostavno, kroz sportsku psihologiju. Monika je odlučila da je to ono čime se želi baviti i odlučila je da će napraviti sve što je u njezinoj moći da to tako i bude.

Krenula je sve više proučavati to područje, čitati knjige i članke, odlazila je na simpozije sportske psihologije na Kineziološkom fakultetu kako bi što više čula od ljudi koji rade u tom području i širila svoje znanje i kroz dodatne edukacije (NLP - Neurolingvističko programiranje i Mentalni Trening za trenere i psihologe). Krajem 2016. upisala je i edukaciju za stjecanje posebne dopusnice iz područja psihologije sporta - psihološke pripreme sportaša.

Početkom 2015. godine Monikina upornost se isplatila, dobila je svoju priliku i priključila se timu Mentalnog Treninga. Od tada Monika svaki dan živi svoj san i radi posao koji voli, radi sa sportašima svih dobnih kategorija i iz raznih sportova, drži radionice za djecu sportaše, radi u klubovima, drži predavanja i naravno trudi se svaki dan učiti, rasti i biti bolja nego što je bila jučer.