Ako ste ikada osjetili knedlu u grlu prije utakmice, a ona nije imala veze s fizičkom spremom nego s mislima tipa “Moram im pokazati da vrijedim,” “Ne smijem ih razočarati” ili “Sve ovisi o meni” – niste sami. Pritisak očekivanja od trenera i obitelji česta je pojava u sportu. I dok motivacija i podrška mogu biti vjetar u leđa, ponekad se taj vjetar pretvori u oluju koja prijeti srušiti naš unutarnji mir. U ovom ćemo članku istražiti kako se s tim pritiskom možete naučiti nositi – bez obzira na to jeste li na putu ka profesionalnoj karijeri ili jednostavno volite sport i želite uživati u njemu.
1. Razumijte odakle dolazi pritisak
Prvo što morate znati – očekivanja nisu problem, nego način na koji ih tumačite. Vaš trener možda vjeruje u vas i zato vam stalno daje zadatke i gura vas preko granica. Roditelji možda žele najbolje za vas i zbog toga (prečesto) pitaju “Jesi li pobijedio/la?” umjesto “Jesi li uživao/la?”
Oni najčešće nisu protiv vas – samo ne znaju kako točno pokazati podršku. Njihova očekivanja vam mogu pomoći da rastete, ali ako ih počnete shvaćati kao “prijetnju” umjesto kao “izazov,” ulazite u mentalnu zamku.
2. Osvijestite vlastite ciljeve i vrijednosti
Pritisak najviše boli kad ne znate zašto igrate. Ako trenirate samo zato da “zadovoljite” druge, lako izgubite motivaciju i identitet. Zato uzmite trenutak i zapitajte se: Što mene uzbuđuje u ovom sportu? Koji su moji ciljevi, ne tuđi? Kako ja mjerim uspjeh – samo po rezultatu ili i po napretku, trudu, iskustvu?
Jednom kad ste iskreni sa sobom, tuđa očekivanja gube snagu jer znate čiji glas najviše vrijedi – vaš vlastiti.
3. Komunicirajte iskreno (i smireno)
Ako vam trener stalno prigovara, a vi šutite i gomilate frustraciju – eksplozija je samo pitanje vremena. Ako vam roditelji stalno govore “Trebao/la si više trčati,” a vi kimnete glavom i odete u sobu – ni vi ni oni niste ništa naučili. Pokušajte im reći:
Treneru: “Znam da očekujete puno, ali kad to čujem na svaki trening, osjećam se kao da ništa nije dovoljno.”
Roditelju: “Tvoje mišljenje mi znači, ali volio bih da me ponekad samo pitaš kako se osjećam nakon utakmice.”
Ne trebate se svađati – samo dajte do znanja kako njihove riječi utječu na vas. Ljudi često ne znaju da stvaraju pritisak dok im to ne kažemo.
4. Naučite kako regulirati stres u ključnim trenucima
Mentalne tehnike nisu “luksuz” za velike sportaše – one su alat za svakoga. Evo tri brze:
1. Disanje 4-4-4 (4 sekunde udah, 4 pauza, 4 izdah): radite to 5 minuta prije utakmice.
2. Recite sebi mantru: “Radim najbolje što mogu – to je dovoljno.”
3. Vizualizirajte: Zamislite kako igraš opušteno i s osmijehom. Ponavljajte to svaki dan, pa će vaš mozak to prepoznati kao poznato stanje i u stvarnosti.
Kad razvijete unutarnju stabilnost, vanjski pritisci imaju manju moć nad vama.
5. Zapamtite da imate pravo na svoj put
Sport nije projekt vaše obitelji. Niti projekt trenera. Sport je vaš proces rasta, vaš prostor za pogreške, za učenje, za slavlje i za padove. Nema tog trenera ni roditelja koji je trčao vaše treninge, gubio vaše mečeve i sanjao vaše snove. Zato, kad osjetite da vas očekivanja guše, stanite i podsjetite se: Ovo je moj put. Zahvalan/a sam na podršci, ali ja biram kako ću ga hodati.
Očekivanja će uvijek postojati – ali vi birate hoćete li ih doživljavati kao uteg… ili kao podsjetnik da niste sami. A kad naučite kako ih nositi, umjesto da ih izbjegavate, vaša igra, vaš stav i vaša sreća rastu – skupa s vama.
Ako želite dodatne alate kako se nositi s mentalnim izazovima u sportu, slobodno nam pišite na info@mentalnitrening.hr ili istražite naše priručnike i edukacije za sportaše. Možda je baš sljedeći korak vaš najvažniji do sada!
Hana Kotzmuth, univ. bacc. psych.
