Bilo bi lijepo kada bi put do napretka, neovisno o tome o kojem se području radi, bio put kojim lako koračamo. Put bez prepreka, krivih skretanja i padova. Ipak, na njih nailazimo, a pogrešno ih nazivamo neuspjehom. Taj je neuspjeh dio svakog puta, koliko god bio neugodan i težak za prihvatiti. Često mu dopuštamo da naruši naše samopouzdanje, a zapravo bismo ga trebali koristiti kao priliku za učenje i jačanje svojih sposobnosti. Kako bismo to mogli, prvo je važno da dobro razumijemo što su to zapravo neuspjeh i samopouzdanje.
Što je neuspjeh, a što je samopouzdanje?
Neuspjeh je dio života. On možda ostavlja gorak okus i izazova osjećaj ranjivosti, ali ne predstavlja kraj puta, već privremenu prepreku koja nas usmjerava prema novim strategijama i rješenjima. Naime, problem je što neuspjeh često poistovjećujemo s gubitkom. Gubitak je ishod – izgubljena utakmica, loša ocjena ili pogreška na poslu. Nismo neuspješni ako se išta od navedenog dogodi. Neuspjeh nije u samom događaju, već u našem odustajanju ili nemogućnosti da iz njega nešto naučimo. Kada prestanemo gledati na nepoželjne ishode kao na osobni neuspjeh, otvaramo si prostor za rast, prilagodbu i postavljanje temelja za buduće uspjehe.
Samopouzdanje je također potrebno redefinirati. Obično mislimo da ga gradimo uspjesima, a gubimo neuspjesima, no to je daleko od istine. Samopouzdanje je vjera u vlastite sposobnosti i snagu da nastavimo dalje, bez obzira na ishode. Ono nije vezano uz rezultate, već uz naš trud i posvećenost ciljevima. I nakon nepoželjnih ishoda i dalje možemo vjerovati u sebe da ćemo naučiti nešto iz njih i vratiti se na put do napretka.
Što nakon redefiniranja pojmova?
Kako bismo zadržali vjeru u sebe nakon nepoželjnih ishoda prvi važan korak je analiza situacije. Umjesto da bježimo od neugodnih emocija ili izbjegavamo razmišljanje o tome što se dogodilo, korisno je zastati i razmotriti ključne aspekte. Pitanja poput: Što je bilo dobro? i Što je moglo biti bolje? pomažu odvojiti emocije od činjenica i omogućuju nam da steknemo jasniji pogled na situaciju uz identificiranje prostora za napredak. Taj će nas prostor držati na onom putu do uspjeha. I nakon poželjnih i nakon nepoželjnih ishoda radimo isto – probudimo se sljedeći dan i nastavljamo u ulaganjem truda.
Sljedeći korak je upravo usmjeravanje na trud, a ne na ishode. Uspjeh nije trenutak – on je proces koji se gradi kroz kontinuitet i upornost. Kada se fokusiramo isključivo na rezultate, lako je izgubiti motivaciju, pogotovo kada stvari ne idu onako kako smo zamislili. No, svaki korak, bez obzira na to je li donio očekivani ishod ili ne, doprinosi našem napretku.
Put prema ciljevima često je ispunjen onim preprekama, krivim skretanjima i padovima, ali upravo oni čine naše uspjehe značajnima. Redefiniranjem neuspjeha i samopouzdanja osiguravamo si ostanak putu – ustrajanje i vjerovanje u sebe onda kada je najpotrebnije.
Dajana Čopec, mag.psych.
