Kada želimo postaviti granice u odnosima, često nailazimo na prepreke. Želimo biti tu za druge, izbjeći konflike ili jednostavno zadržati mir u odnosima, pa nesvjesno popuštamo u situacijama kada to ne bismo trebali. Rezultat zanemarivanja vlastitih granica često je osjećaj iscrpljenosti i frustracije jer naše potrebe ostaju po strani.
Nepostavljanje granica u odnosima može nas dovesti do sklonosti ugađanju drugima, često na vlastitu štetu. Takav obrazac ponašanja često nastaje iz želje da budemo prihvaćeni. Iako je prirodno željeti ugoditi drugima, kontinuirano stavljanje njihovih potreba ispred vlastitih dovodi do emocionalne iscrpljenosti.
Kada nismo svjesni svojih granica ili ne znamo kako ih postaviti, lako možemo činiti greške. Ove greške nisu uvijek očite, ali s vremenom mogu dovesti do stresa i nezadovoljstva. U nastavku ćemo razmotriti najčešće greške koje ljudi čine pri postavljanju granica i kako ih prepoznati.
1. Nejasno postavljanje granica
Kada nismo jasni u postavljanju svojih granica, lako može doći do kršenja. Nejasno postavljanje granica obično nastaje zbog nesigurnosti, straha od konflikta ili kada očekujemo da drugi intuitivno razumiju što želimo. Međutim, ljudi nisu uvijek svjesni naših signala i mogu se nastaviti ponašati prema vlastitim očekivanjima, što može dovesti do osjećaja da naše granice nisu ispoštovane.
Primjer: Kolega vas već nekoliko puta traži pomoć na zadacima iako imate svoje obaveze. Umjesto da mu jasno kažete da ste zauzeti i da mu ne možete pomoći, odgovarate s “Možda kasnije”. Takav odgovor nije dovoljno jasan i ne postavlja čvrstu granicu.
2. Nedosljednost
Ako ste postavili određenu granicu, važno je da u njoj budete dosljedni. Jednom postavljena granica gubi snagu ako je često popuštamo ili mijenjamo. Ovaj princip posebno je jasan u odnosu roditelj-dijete. Djeca imaju posebno veliku motivaciju za testiranjem granica, a njihova nedosljednost od strane roditelja im daje nadu da granice ipak nisu toliko čvrste. Dakle, dosljedno postavljane granica signalizira ozbiljnost. Ako ste u njima dosljedni vi, veća je šansa da će biti i drugi.
Primjer: Ako ste odredili da za vrijeme obroka nema ekrana, ali nakon prekomjernog nagovaranja ipak popustite, šaljete zbunjujući signal o važnosti pravila. Dijete može početi testirati granicu i očekivati da će popuštanje biti uvijek opcija.
3. Osjećaj krivnje
Osjećaj krivnje jedna je od glavnih prepreka pri postavljanju granica, a proizlazi iz straha da ćemo razočarati ili povrijediti druge. Upravo ovaj osjećaj ponekad nas može natjerati da popustimo u situaciji kada bismo zapravo trebali ostati čvrsti i poštovati svoje granice. Iako je briga za druge prirodna, stalnim ugađanjem drugima na vlastitu štetu može nas emocionalno iscrpiti.
Primjer: Donijeli ste odluku da više nećete preuzimati dodatne zadatke od kolega jer vam je raspored već preopterećen. Ipak, kada kolege zatraže pomoć, osjećate krivnju pa prihvatite nove zadatke, unatoč vlastitim granicama.
4. Pretjerano opravdavanje
Kada postavljamo granice, često osjećamo potrebu da previše objašnjavamo svoje odluke, posebno ako mislimo da bismo mogli razočarati drugu osobu. Ovakav obrazac ponašanja dolazi iz želje da budemo shvaćeni i prihvaćeni, no često otvara prostor za manipulaciju. Što više detalja dijelimo, nesvjesno pružamo drugima priliku da ospore našu odluku i potaknu nas da popustimo. Ne morate opravdavati svoje odluke do detalja. Jednostavna rečenica poput “Ne mogu sada” ili “Zauzet/a sam” često je dovoljna. Prekomjernim objašnjavanjem izlažete se dodatnim pritiscima i povećavate šansu da ćete s vremenom zaboraviti vlastite granice.
Postavljanje granica zahtijeva vježbu i dosljednost. Kada jasno izrazimo svoje potrebe, drugi će ih lakše prihvatiti i poštovati. Postavljanjem granica ne odbijamo druge ljude, već stvaramo prostor za kvalitetnije odnose. Njegujte svoje granice!
Za više savjeta o postavljanju vlastitih granica javite nam se na info@mentalnitrening.hr.
Lea Dogan, mag.psych.
