Može li nešto dobro postati loše? Engleska fraza too much of a good thing upravo to sugerira – nešto što je ugodno može nam postati neugodno ako pretjeramo u tome. Ovaj koncept možemo povezati i s pojavom burnout-a u sportu.
Burnout, odnosno sindrom izgaranja je stanje emocionalne, mentalne i fizičke iscrpljenosti koje se javlja kao rezultat dugotrajnog izlaganja stresu, prekomjernog radnog opterećenja ili nezadovoljstva. To je stanje kojeg, između ostalog, karakterizira gubitak motivacije, smanjena produktivnost, osjećaj bespomoćnosti i teškoće u koncentraciji. Burnout se ne pojavljuje samo u aktivnostima koje ne volimo, već i u onima u kojima uživamo. Čak i omiljeni hobiji ili poslovi mogu postati izvor stresa i iscrpljenosti ako se njima prekomjerno bavimo bez dovoljno odmora.
Profesionalni je sport visoko kompetitivno okruženje koje sa sobom nosi veliku količinu stresora, odnosno zahtjeva koji imaju potencijal da izazovu stres. Sportaši neprekidno rade na svom fizičkom i mentalnom stanju, sudjelujući u intenzivnim treninzima koji često traju satima. Pauze su rijetke, a čak i tijekom ljetnih mjeseci, kada većina ljudi uživa u odmoru, sportaši su angažirani u pripremama i treninzima kako bi održali formu i postigli što bolje rezultate. Uz to, treba posebno istaknuti i način razmišljanja koji često vlada u sportu, a to je onaj da je više bolje. Mnogi sportaši vjeruju da umor ili loša izvedba znači potrebu za još težim treningom, pa se nastavljaju gurati i zanemarivati odmor.
Zanemarivanje odmora, fizičkog i mentalnog, jedan od razloga burnout-a kod sportaša. Oni treniraju dulje i jače od prosječne osobe kako bi postigli vrhunske rezultate. Međutim, bez odgovarajućeg odmora i oporavka, ovakvi režimi treninga mogu imati negativne posljedice, uključujući umor, pad u izvedbi, promjene raspoloženja i druge simptome. Još jedan važan uzrok burnout-a je prevelika identifikacija sa sportom. Sportaši kojima sport dominira svakodnevicom, koji stalno razmišljaju o njemu i zanemaruju druge aspekte života, često imaju velika i ponekad nerealistična očekivanja. Vjeruju da moraju gurati kroz bol, umor i iscrpljenost kako bi ispunili svoju ulogu sportaša, što dodatno doprinosi riziku od burnout-a.
Simptomi burnout-a mogu se podijeliti u tri kategorije. Prva kategorija su tjelesni simptomi, koji uključuju konstantan umor, manjak energije, češće razbolijevanje i ozljede. Druga kategorija su ponašajni simptomi, poput manjka entuzijazma, nemogućnosti fokusiranja, traženja izgovora za lošu izvedbu i prokrastinacije. Treća kategorija su emocionalni simptomi, koji se očituju kroz želju za odustajanjem, pad samopouzdanja, osjećaj da izvedba nije vrijedna truda, ljutnju i iritabilnost. Važno je prepoznati da burnout započinje osjećajem preplavljenosti. U tim trenucima sportaši često dobivaju povratne informacije da samo stisnu zube, što povećava rizik od burnout-a. Stoga je ključno opažati promjene u ovim kategorijama kako bi se na vrijeme reagiralo.
Potpuni oporavak od burnout-a je težak i može zahtijevati tjedne ili mjesece što može biti posebno izazovno za sportaše. Stoga, sljedeće smjernice mogu pomoći da se spriječi dolazak do potpune iscrpljenosti.
- Znati kada odmoriti. Vrijeme za odmor (uma i tijela) ključno je za održavanje mentalnog i fizičkog zdravlja sportaša. Nije dovoljno samo odmarati nakon što se pojave simptomi preopterećenja već je važno znati da je sasvim u redu odmoriti se nakon lošeg dana ili intenzivnog turnira. Uključivanje u aktivnosti nevezane uz sport, poput meditacije, hobija, čitanja ili pisanja, može poslužiti kao način za punjenje baterija, pomažući sportašima da se opuste i obnove energiju.
- Odvojiti sport od ostalih aspekata života. Učenje kako odvojiti sport od ostatka života važno je za emocionalnu stabilnost. Nakon završetka treninga, korisno je imati simboličan trenutak koji označava prijelaz iz sportskog u privatni život, poput tuširanja koje može simbolizirati izlazak iz sportskog režima i ulazak u drugi dio dana. Ovo pomaže sportašima da ne prenose emocije iz sporta u ostatak svog života.
Vratimo se na pitanje iz uvoda – može li nešto dobro postati loše? Odgovor je da uistinu može ako zanemarujemo znakove opreza koji nam govore da usporimo. Za sportaše je važno da su upoznati s potencijalnim rizicima koji ih mogu dočekati na sportskom putu kako bi ih mogli prevenirati i uživati u njemu.
Dajana Čopec, mag.psych.