Zatvorite oči. Zamislite nešto što stalno izbjegavate – možda je to upoznavanje novih ljudi, vođenje teških razgovora ili uvođenje tjelovježbe u dnevnu rutinu. Kako izgleda vaš život dok to izbjegavate? Možda rijetko izlazite, držite sve osjećaje u sebi, radije birate sigurnost poznatog nego izazov nepoznatog? Upravo to što zamišljate je vaša zona komfora. Iako se osjećate sigurno u njoj, zapitajte se: jeste li zaista sretni?
Bojimo se izlaska iz zone komfora jer nam je ona poznata, a izlazak iz nje itekako nepoznat. Poznajemo svoj svijet i on nas ne iznenađuje. U njemu nećemo pogriješiti. I dok sanjamo o promjeni ili gledamo prilike koje nam se nude, bojimo se riskirati. Lakše je samo imati ideje i misliti što bismo mogli napraviti jer se tako ne izlažemo opasnosti. Ne doživljavamo poraze ni teške trenutke. Tek kad ideje i snove pokušamo pretvoriti u stvarnost javlja se strah i mi se povučemo. Možda vam zona komfora pruža privremeni osjećaj sigurnosti, ali vas ona sprječava da ostvarite ciljeve koji nisu toliko nedostižni koliko možda mislite.
Zona komfora predstavlja psihološko stanje u kojem se osoba osjeća sigurno i ugodno, s poznatim okruženjem i situacijama, te minimalnom razinom stresa i tjeskobe. U toj zoni obavljamo svakodnevne zadatke bez rizika, što dovodi do stagnacije. Tako su pridržavanje zdravije prehrane, redovito vježbanje ili pronalaženje novog posla često želje mnogih, ali malo tko poduzima korake da ih ostvari. Te aktivnosti izbjegavamo jer sve one na neki način uključuju određenu dozu nelagode ili nesigurnosti.
Ono što moramo razumjeti jest da je prvi korak iz zone komfora upravo pojava straha i propitkivanja. Pitamo se treba li to meni, donosimo pretpostavke da nešto nije za nas i počnemo u njih vjerovati. Zapitajte se sada kako vam je bilo kada ste posljednji put napravili nešto novo, nešto što vas je možda plašilo. Na početku je vrlo vjerojatno sve bilo nepoznato, ali s vremenom ste postali sve sigurniji u sebe i osjećali se samopouzdanima i ponosnima jer niste posustali. Prošli ste kroz proces izlaska iz zone komfora.
Važno je razumjeti da je zona straha dio napretka, a ne prepreka. Kada hrabro kroz nju prolazimo usvajamo nove vještine, učimo po putu i tako ulazimo u zonu učenja. U njoj se suočavamo s izazovima, rješavamo probleme i shvaćamo da stvari nisu toliko zastrašujuće kako su se na početku činile. Nakon zone učenja nas čeka zona rasta, odnosno naša nova zona komfora. U njoj sada imamo samopouzdanja i živimo u skladu sa svojim vrijednostima. U ovoj ćemo se zoni zadržati neko vrijeme dok ne dođu novi ciljevi s kojima ponovno krećemo širiti zonu komfora prolazeći ponovno kroz sve faze.
Kako bi prelazak iz zone komfora u zonu rasta bio jednostavniji imajte na umu nekoliko stvari.
- Jasno definirajte zašto želite izaći iz zone komfora. Razmislite jeste li sretni ovdje gdje jeste ili možete i želite više.
- Napravite plan izlaska iz zone komfora koji uključuje korake koje biste trebali poduzeti i izazove s kojima ćete se možda susresti.
- Prepoznajte da se radi o putovanju te da se ulazak u zonu rasta ne odvija preko noći. Stoga, slijedite definirane korake, ali ono što je važnije, usmjeravajte se na put i iz njega učite.
- Slavite male pobjede. Imamo tendenciju slaviti velike ishode, međutim slavite svaki mali korak koji napravite na svom putovanju.
Izlazak iz zone komfora je kontinuirani proces s unaprijed određenim fazama. Sada kada znate koje su to on može biti olakšan. Kada osjetite taj blagi strah pri pomisli na neki novi cilj, upravo on može biti signal da ste na dobrom putu. Na tom ćete se putu susretati s usponima i padovima jer proces nije linearan. Možda se privremeno čak i vratite u zonu komfora kako biste skupili snagu za novi iskorak. Ipak, imajte na umu faze prelaska iz zone komfora jer je upravo to ono što vam može pomoći u podnošenju nesigurnosti.
Dajana Čopec, mag.psych.
