“Njoj se ne može apsolutno ništa reći, odmah je impulzivna!”, “On je totalno u svom svijetu, zatvoren je u sobi i ništa ga ne zanima.”, “Uopće ne razmišlja unaprijed, sve što radi je totalno nepromišljeno!”
Zvuči li vam ovo poznato? Koliko puta ste se pronašli u situaciji kako izgovarate ili barem pomislite na slične rečenice? I koliko god se trudili razumjeti ih, opravdati njihovo ponašanje ili barem predvidjeti sljedeći korak, uvijek se dogodi situacija koju jednostavno ne možemo shvatiti. Impulzivnost, nepromišljenost i manjak planiranja samo su neka od glavnih obilježja adolescencije. Ako se prepoznajete u ovim situacijama, vrijeme je da dublje zavirite u svijet mozga vašeg tinejdžera.
Prema svojoj definiciji, adolescencija je faza razvoja koje označava prijelaz iz svijeta djetinjstva u svijet odraslih. Počinje već u 13.godini, a potpuni završetak doseže tek sredinom dvadesetih. Ovo je vrijeme pojačanog odgovora na stres, što nije iznenađujuće s obzirom na brojne tjelesne i psihološke promjene. Dok su fizičke promjene očite, istovremeno se odvijaju i složeni procesi u mozgu vašeg djeteta koji oblikuju njihovo ponašanje, razmišljanje i osjećaje. Iako nam se ponekad čine nepromišljenima i impulzivnima, zaista je riječ o prirodnim rezultatima razvoja mozga. Vaša uloga kao roditelja, ali i odgajatelja, je pružiti podršku kroz ovaj proces te pokušati razumjeti njihovu perspektivu. Upravo ovo ćete lakše postići ako shvatite što se zapravo događa kroz ove nevidljive promjene.
Mozak je pri rođenju najnepotpunija struktura te postupno raste do svoje veličine u odrasloj dobi, a za vrijeme adolescencije je samo na 80% svoje zrelosti. Pojačan razvoj u ovom razdoblju događa se u prednjem dijelu mozga, frontalnom režnju, koji je ključan za izvršne funkcije poput rasuđivanja, prosuđivanja i planiranja. Ovaj dio mozga se tijekom adolescencije također intenzivno povezuje s ostalim poručjima, što može objasniti njihovu teškoću u regulaciji emocija i impulzivno ponašanje. Paralelno s tim, struktura mozga poznata kao nucleus accumbens ili centar zadovoljstva prolazi kroz razvoj koji je djelomično potaknut visokim razinama dopamina (hormon nagrade). Upravo taj dopamin razlog je povećanog užitka nakon nagrade, a čak i užitak nakon rizika u adolescenciji je puno veći. Drugim riječima – ništa nije toliko dobro kao kad si tinejdžer! S druge strane, amigdala (područje odgovorno za regulaciju emocija) je još nezrela, što doprinosi adolescentskoj eksplozivnosti.
Tijekom ranih adolescentskih godina, tinejdžeri su skloni razmišljati u crno-bijelim kategorijama, vjerujući da su stvari “dobre” ili “loše”. Apstraktno razmišljanje još je izazovno, empatija im često izmiče, te su primarno uredotočeni na vlastite potrebe. U ovoj fazi istaknut je osjećaj nepobjedivosti i neranjivosti, a istovremeno dolazi i do velikog uspoređivanja s drugima. Upravo ovo može dovesti do promjena u samopouzdanju, zbog čega je eksperimentiranje s izgledom dosta često. Dolazi i do promjena u motivaciji za postignućem, posebice ako vršnjaci misle da to što rade baš i nije kul. 🙂
U srednjim adolescentskim godinama veze među dijelovima mozga postaju sve složenije. Iako još uvijek nije u potpunosti razvijena, ovo rezultira povećanom sposobnošću planiranja i razmišljanja o budućnosti. Tinejdžeri u ovom razdoblju često istražuju granice i svoju slobodu, težeći neovisnosti. Njihova uloga sada je propitkivanje autoriteta i pravila, stoga u rasprave ulaze argumentirano i sa stavom, što često rezultira nesuglasicama unutar obitelji.
U kasnoj adolescenciji mozak postaje sve razvijeniji, omogućujući im jasniji uvid u posljedice svojih postupaka, vlastite osjećaje i razmišljanja. Povećava se svijest o budućnosti, a impulzivne reakcije se također polako smanjuju. U kasnoj adolescenciji jasniji je pogled na svijet te lakše zauzimanje različitih perspektiva. Budući da sada postaju svjesniji sebe i svojih vlastitih stavova, smanjuje se i utjecaj vršnjaka.
Razvojne faze i promjene koje se događaju koristan su okvir za razumijevanje složenog procesa razvoja. Poznavanje teorije o tinejdžerskom mogu i promjenama koje se događaju može biti korisno za prilagodbu našeg ponašanja, ali i lakšeg razumijevanja njihovih odluka. Ipak, važno je imati na umu da je svako dijete individualno i da zahtijeva prilagođen pristup temeljen na razumijevanju i empatiji.
Lea Dogan, mag.psych.
