Pitavši Rafaela Nadala o razlogu savršeno poravnatih boca za vodu prije svakog meča (s pretpostavkom da se u pozadini svega krije obično praznovjerje) odgovorio je vrlo jednostavno: “Ako je riječ o praznovjerju, zašto bih stalno radio istu stvar bez obzira pobjeđujem li ili gubim? To je način da se pripremim za meč. Naredim svojoj okolini da odgovara poretku koji tražim u svojoj glavi.”
Riječ je o poznatom svjetskom tenisaču koji je, osim po veličanstvenoj igri, poznat i po sitnim radnjama za vrijeme teniskog meča koje, naravno, ostanu zapažene. Jedna od njih tiče se ni više ni manje nego – boca za vodu. Zanimljivost je ta kako Nadal uvijek pored svoje klupe ima dvije boce za vodu, toplu i hladnu. Nakon što uzme gutljaj iz svake, potrudi se maksimalno ih poravnati i postaviti na način da natpis gleda prema terenu. Boce nisu jedini Nadalov potez. Obratite pozornost na njegovo ponašanje prije meča i primijetit ćete poravnanje stolice, uvijek isti položaj ručnika ili pak identično ponašanje prije svakog servisa.
Nadal nije jedini sportaš koji pokazuje određene obrasce ponašanja u natjecateljskim situacijama. Često svjedočimo sličnim obrascima i u drugim sportovima, a razlog će uvijek biti sličan – sportaši vole svoju pripremu obavljati na uvijek sličan način.
Budući da je riječ o ponavljajućim obrascima koje sportaši i sportašice rade prije, nakon ili za vrijeme svog nastupa, ove radnje se često miješaju s praznovjerjem. Praznovjerje možemo definirati kao vjerovanje da su, unatoč znanstvenim dokazima koji govore suprotno, određene radnje uzročno povezane s određenim ishodima. Uzmimo vrlo jednostavan primjer – donosi li vam ista majica sreću prilikom važnih situacija? Naravno da ne! No svi smo ponekad, posebice u dječjoj dobi, pazili što ćemo obući na dan pisanja ispita ili pak koju ćemo olovku koristiti. Nema ništa loše u optimističnom dječjem duhu i vjerovanju kako će sreća pokucati na vrata jednim jednostavnim potezom! S druge strane, neki odrasli sportaši danas će također na sličan način paziti na naočigled jednostavne stvari poput odjeće ili rekvizita koje koriste, no upravo ova radnja može biti dvosjekli mač. Prevelikim vezanjem uz objekte iz okoline (stvari koje nemamo pod kontrolom) možemo narušiti naš fokus i samopouzdanje u situaciji kada ih stvarno ne budemo imali pod kontrolom! Dakle, praznovjerja možda imaju mjesta u sportu, ali čini se kako ne donose previše dobrobiti.
Mudar potez, stoga, bio bi kreiranje vlastitih rutina. Riječ je o ponavljajućim obrascima ponašanja koje radimo u situacijama prije ili za vrijeme svojih natjecanja. Iako na prvu zvuči dosta slično, rutine se razlikuju od praznovjerja prema dva osnovna kriterija: kontrola i svrha.
Kontrola: praznovjerjem ćemo nazvati vjerovanje kako sudbinom upravljaju čimbenici koji su izvan naše kontrole, dok rutine omogućuju potpunu kontrolu nad svojom pripremom. Ako čvrsto vjerujemo da imamo sretnu majicu koja nam donosi pobjedu, što ćemo učiniti u situaciji kada dođemo na teren, a majica nije s nama? Budući da novu majicu ne možemo stvoriti, zaista ne predlažemo da svoj uspjeh vežete uz objekte. S druge strane, ako je dio naše rutine odraditi nekoliko skokova, nekoliko udaha i izdaha ili pak ponovno zavezati tenisice, mi smo ti koji upravljamo svojim vremenom.
Svrha: svaki dio pravilno postavljene rutine u sportu ima svoju racionalnu osnovu (svrhu), za razliku od praznovjerja čija je osnova samo “donijeti sreću”. Rutina će sportašima često služiti za kontrolu intenziteta, da bi se umirili ili “nabrijali” ovisno o preferencijama i situaciji. Zlatno pravilo kod rutine je da, dok ju radimo, ne dopuštamo našim mislima da lutaju već se fokusiramo samo na to – našu rutinu. Primjerice, ako je jedan dio rutine prije servisa u tenisu čišćenje linije, naše misli neće biti na protivniku ili drugim distraktorima već samo na trenutnom zadatku. Na ovaj način rutina nam pomaže da ostanemo fokusirani, držimo svoje misli pod kontrolom, usmjeravamo se na svoje zadatke i ono što radimo upravo sada, a ujedno nas i sprječava od pretjeranog razmišljanja.
Sportaši će svoje rutine koristiti najčešće u tri situacije – prije važnog događaja (npr. prije utakmice ili natjecanja), prije konkretne radnje (npr. prije servisa ili penala) i nakon pogreške (kako razmišljanje o pogrešci ne bi narušilo daljnu igru). Da bi rutine ispunile svoju svrhu, ne možemo ih stvoriti preko noći. Potrebno je testirati ih na svojim treninzima, primijenjivati i prilagođavati. A kako bi bili sigurni da ste uspješno kreirali svoju rutinu i odmaknuli se od praznovjerja, odgovorite na jednostavno pitanje “Zašto to radite?” Rutine nam ne trebaju donositi sreću niti povećati vjerojatnost uspjeha. One nam pomažu ostati fokusiranima i smirenima u situaciji kada je to najpotrebnije.
Ako mislite da bi vam rutine mogle biti korisne, no niste sigurno kako ih kreirati, slobodno nam se javite na info@mentalnitrening.hr.
