Dobrobiti i blagodati tjelesne aktivnosti opće su poznate. Dokazano je kako aktivna tjelovježba pozitivno utječe na naše zdravlje. Ona održava naše tijelo, ali i mozak vitalnim, smanjuje negativne učinke stresa, a novija istraživanja pokazuju kako čak ima i ulogu kod smanjenja negativnih posljedica starenja. Međutim, ukoliko tjelovježba postane prekomjerna, ona može imati negativne posljedice.
Koliko je treniranja previše? I ako uspjeh u sportu ovisi o treniranju, kako onda pronaći granicu?
Nažalost, ne postoji jednostavan i univerzalan odgovor na ova pitanja. Koliko je dovoljno, a koliko je previše ili premalo ovisi kako o sportašu, tako i o sportu kojim se bavi. Primjerice, istraživanja su pokazala da kod trkača na duge staze, učinkovitost pada kada sportaš prijeđe 15h treninga tjedno. Sve više od toga može dovesti do osjećaja istrošenosti ili pretreniranosti, a kod nekih sportaša čak i do izgaranja.
Što je izgaranje i kako do njega dolazi?
Izgaranje se može dogoditi svima, i rekreacijski, ali i natjecateljski orijentiranim sportašima. Na primjer, kod rekreacijski orijentiranih sportaša do izgaranja može doći kada izostaje dugo željeni napredak. Međutim, češće se događa natjecateljski orijentiranim sportašima. Osim što kod natjecateljski orijentiranih sportaša također može izostajati napredak, kod natjecateljskog sporta, sportaši i njihovi treneri pokušavaju steći i neku vrstu natjecateljske prednosti. Ukoliko je prednost psihološka, onda se sportaša, na primjer, može naučiti nositi s natjecateljskom anksioznošću i kontroli emocija na terenu. S druge strane, ukoliko je ta prednost fiziološka, ona se često postiže dodatnim treniranjem. Pa će tako, primjerice, trkač trčati dodatne kilometre kako bi stekao fiziološku prednost. To se naziva stanje stres treniranja, odnosno nametnutog dodatnog treniranja. Sportaš se na taj napor može pozitivno prilagoditi gdje je onda vidljiv napredak, ali se mogu dogoditi i situacije negativne prilagodbe. U tim situacijama dolazi do zaostajanja u napretku što često rezultira dodatnim treniranjem i onda kreće začarani krug. Ako se sportaš ne uspije prilagoditi na dodatni napor, stres treniranje i istrošenost, doći će do pretreniranja što posljedično vodi izgaranju.
Kako prepoznati izgaranje?
Izgaranje je složeni proces kojeg prate fiziološki i psihološki simptomi. Ukoliko su prisutne pojačane upale mišića, povećani otkucaji srca u stanju mirovanja ili na primjer, pad imuniteta, onda se radi o fiziološkim simptomima. Fiziološke simptome prate i oni psihološki poput pojačanih promjena raspoloženja, niže samopouzdanje, smanjenje socijalnih interakcija i slično. Ovi simptomi vidljivi su kod iscrpljenih i istrošenih sportaša i bitno ih je pravovremeno prepoznati i na njih reagirati kako ne bi došlo do izgaranja. Sportaši, treneri, ali i roditelji imaju bitnu ulogu u prepoznavanju simptoma. Sportaš sam može prepoznati da nešto nije u redu i potražiti pomoć, dok roditelji ili treneri također mogu pomoći sportašu na način da ukažu na problem ukoliko ga on sam ne vidi. Kada se iscrpljenost prepozna, preporučljivo je napraviti pauzu od treniranja. Nekada je nekoliko dana odmora sve što osobi treba, a ukoliko su simptomi izraženiji, onda je bitan duži odmor i opuštanje. Uz to, u ovakvim situacijama, tehnike i alati poput pozitivnog samogovora ili relaksacije su uvijek dodatna prednost. Također, bitna je i socijalna podrška pa je poželjno razgovarati o problemu s trenerom i tražiti potporu od suigrača, ukoliko je riječ o timskom sportu.
Izgaranje i pretreniranost su nešto o čemu se rijetko piše i priča, nešto o čemu ima malen broj istraživanja, a nešto s čime se velik broj sportaša susreće. I sama sam bila u situacijama u kojima je uz sav napor, trud i ulaganje izostajao napredak. Srećom, imala sam trenera koji je znao prepoznati kada nešto nije valjalo. Zato, ukoliko ste sportaš, trenirajte iz ljubavi i probajte pronaći balans. Ukoliko ste trener, sa svakim svojim sportašem postupajte kao s cijenjenim pojedincem na način da pokušate razumjeti njihove stavove i osjećaje uz pomoć dvosmjerne komunikacije. A ukoliko ste roditelj, probajte pružati bezuvjetnu podršku i stavite naglasak na trud, a ne na rezultat. Više ne mora uvijek biti bolje.
Andrea Armano, univ. bacc. psych.
