U prvom dijelu članka imali ste priliku naučiti koliko važnu ulogu fiziologija ima na našu motivaciju i emocije. Prošli smo kroz nekoliko važnih neurotransmitera, neuromodulatora i hormona, a s ovim člankom ćemo donekle zaokružiti priču. Iako nismo pojasnili sve važne kemikalije i njihove motivacijske funkcije, trudili smo se istaknuti one ključne, česte i danas najistaknutije.
U nastavku ćemo pojasniti ulogu pojedinih hormona i neurotransmitera, ali i povezanost naših emocija i motivacije.
Adrenalin
Riječ je o hormonu nadbubrežne žlijezde koji se, u manjim količinama, proizvodi i otpušta i u našim neuronima. Adrenalin je povezan s akutnim stresom, stvara se iz noradrenalina, pokreće vazokonstrikciju (sužavanje krvnih žila), ali i dilitaciju (širenje krvnih žila) u mišićima i jetri. On ubrzava naš rad srca, povisuje krvni tlak, omogućava širenje zjenica i bolji fokus, povećava našu snagu i time nam daje smanjen osjećaj bolji. Adrenalin pretvara glikogen u glukozu, koje je tada više u krvi, te nam omogućava korištenje naše trenutne maksimalne snage.
Jednostavnije rečeno, adrenalin će nas (u kombinaciji s kortizolom) pokrenuti kada smo u stanju uzbuđenosti i iščekivanja, a zadatak svakog trenera i sportaša je upravo njegovo otpuštanje! Posljedica njegovog otpuštanja i jedan od efekata je osjećaj motiviranosti, a krajnji rezultat je kvalitetnija izvedba i ugodnije iskustvo.
Naravno, razine adrenaline mogu biti prevelike i prenagle. U tom slučaju narušavaju naš fokus, a time i izvedbu. U sportskom žargonu, izgoriti od želje i uzbuđenja se odnosi upravo na prevelike razine adrenalina.
Noradrenalin
možda se pitate koja je razlika između adrenalina i noradrenalina. Noradrenalin ima nešto uži krug djelovanja i otpušta se kontinuirano u manjim količinama, dok je adrenalin taj koji ima širi utjecaj i zajedno s noradenalinom se luči u stresnim situacijama. Noradrenalin je hormon nadbubrežne žlijezde, ali je primarno sintetiziran i otpušten u središnji i autonomni živčani sustav. U slučaju niskih razina povezuje se s depresijom i ADHDom, odnosno izostankom motivacije, entuzijazma i lošijim upravljanjem fokusom. S obzirom da je preteča adrenalina, a potječe iz dopamina, logično je zaključiti da djeluje u sinergiji s istima pa je tako i njihovo djelovanje slično. Uz već spomenute efekte izloženosti adrenalinu, dodat ćemo još neke efekte noradrenalina poput: aktivacija moždanih struktura i usmjeravanje pažnje, ubrzanje rada srca, povećanje snage srca, inhibicija rada crijeva i mjehura, pojačavanje tonusa mišića sfinktera.
Isto tako, noradrenalin sudjeluje u regulaciji sna i raspoloženja. Iako ga se povezuje sa stresom, kao i adrenalin i kortizol, noradrenalin nije loš – kao što ni stres nije loš! Gledajući sport i sportaše, noradrenalin ima energizirajuću funkciju i služi kao asistent u izvedbi, sve dok ga nije previše i dok njemu nismo izloženi predugo. S druge strane, nedovoljno noradrenalina uzrokuje osjećaj umora, tromosti, pasivnosti i nezaintetesiranost, odnosno pad motivacije.
Acetilkolin
Riječ je o glavnom neurotrasmiteru parasimpatičkog živčanog sustava, a povezan je s kontrakcijom glatkih mišića, širenjem krvnih žila, povećanjem tjelesnih izlučevina i usporavanjem rada srca. On je ujedno i prvi otkriveni neurotransmiter i modulator. Njegov je utjecaj na motivaciju, pobuđenost, pažnju, učenje, pamćenje i spavanje poznat desetljećima. Iako zvuči kao spoj kojem je glavna funkcija opuštanje i mir, gomilanje acetilkolona može imati ozbiljan efekt na nas (grčevi, pretjerana salivacija, zamućen vid, probavne poteškoće, slabost u mišićima i paraliza). Acetilkolin potiče mišićne kontrakcije, ali i našu pobuđenost, fokus, učenje i pamćenje. Njegovi deficiti su povezani s Alzheimerovom bolesti i regulacijom emocija.
Na kraju, važno je spomenuti da acetilkolin može proizvesti relaksirajući efekt i ugodu, bolje kognitivne funkcije i mentalno zdravlje (pa samim time i motivaciju za sudjelovanje u određenim aktivnostima) jer stimulira nervus vagus. Istovremeno, on je glavni neurotrasmiter koji je odgovoran za “odmori i probavi” parasimpatički sustav i djeluje u smjeru suprotnom od simpatičkog sustava “bori se ili bježi”.
Osim osjećaja mira, ugode i svega navedenog, acetilkolin nas motivira da se upuštamo u aktivnosti koje imaju upravo takav efekt na nas. Treneri i sportaši ga mogu aktivirati nekim sustavom nagrađivanja nakon natjecanja (primjerice ugodnim i opuštajućim aktivnostima koje su popraćene finom hranom), kada će imati značajnu ulogu u procesu i tjelesnog i mentalnog oporavka.
Za kraj ćemo kratko opisati hormone koji se primarno definiraju kao spolni hormoni, dok je njihova energizirajuća funkacija i utjecaj na motivaciju, raspoloženje i samopouzdanje zapostavljen.
Estrogen
Iako se primarno veže uz žene, estrogen je hormon koji se u manjim količinama nalazi i kod muškaraca te je značajan i za njihovo normalno funkcioniranje (regulira niz metaboličkih procesa, smanjuje kardiovaskularne rizike, povoljno utječe na kognitivne funkcije i dr.). Više razine estrogena kod žena povezuju se sa zadovoljstvom, emocionalnom stabilnosti i ostalim ugodnim osjećajima te boljom koncentracijom. Suprotno tome, niske razine estrogena mogu uzrokovati promjene raspoloženja i iritabilnost.
Kod muškaraca problem najčešće nastaje kada razine estrogena postanu prevelike. Visoke razine mogu rezultirati različitim zdravstvenim poteškoćama, poput primjerice erektilne disfunkcije. Razine estrogena kod muškaraca usko su povezane s tolerancijom na stres. Lučenjem kortizola za vrijeme doživljaja stresa dolazi do supresije drugih važnih hormona, poput testosterona. Kako se razina testosterona smanjuje, razina estrogena raste, a naše suočavanje sa stresom je nepovoljno. Dakle, iako okolinu i stresore ne možemo mijenjati, izgradnja vlastite otpornosti na stres je ono što itekako imamo pod kontrolom.
Estrogen ima važnu ulogu u regulaciji emocija općenito, a cilj sportaša i trenera je upravo bolja kontrola emocija. Emocijama upravljamo neizravno, usmjeravajući misli (mindfulness meditacija), kontrolirajući fiziološke procese u tijelu (tehnike disanja i ostale tehnike relaksacije) te ponašanje putem stava tijela (opisano u nastavku).
Testosteron
Riječ je o primarno muškom spolnom hormonu, no zabludom se veže samo uz muškarce. U manjim količinama testosteron je prisutan i kod žena, a vrlo je važan za zdravlje oba spola. Kod muškaraca se primarno luči u testisima, no manji dio se proizvodi i u nadbubrežnim žlijezdama, te uloga u spolnosti nije njegova jedina uloga. Važan je i u pamćenju, orijentaciji, koordinaciji te koncentraciji. Testosteron ima veliku ulogu u samopouzdanju, izravno je povezan s pozitivnom slikom o sebi i osjećajem dominacije ili moći. Daje nam više snage, igra ulogu u motivaciji i želji za postizanjem ciljeva. Zbog brojnih navedenih benefita testosterona, nije čudno kako je upravo on danas najpoznatije sredstvo za doping.
Testosteron ima važnu ulogu u svim sportovima, posebice natjecateljskim, a treneri i sportaši ga mogu dodatno stimulirati na vrlo jednostavan način – stavom tijela. Dokazano je da zauzimanjem samopouzdanog stava tijela (eng. power pose) u čak dvije minute možemo učiniti značajnu razliku u našoj fiziologiji. Drugim riječima, razine testosterona se mogu povećati za 20%, dok se razine kortizola (hormona stresa) snižavaju za otprilike 25%. Sportaši i sportašice, pripazite na svoj stav tijela, a zauzimanje samopouzdanog stava tijela prije igre ili natjecanja može postati vaša nova rutina!
Zaključno, motivacija nije isključivo ponašanje pojedinca, ne uključuje samo postavljanje ciljeva i ne može se opisati isključivo unutarnjim i vanjskim motivima. Ona je korak dalje od sile koja nas pokreće. Riječ je o kemijskoj reakciji našeg organizma i iz tog je razloga važno (i prije svega korisno) da ju shvatimo, razumijemo, a zatim djelujemo.
Za više informacija o motivaciji i savjete kako na njoj možete aktivno raditi, javite se na info@mentalnitrening.hr.
