Jedna od najpopularnijih tema u psihologiji danas (ali i nekad) je tema motivacije. Riječ motivacija zamijenila je nekadašnji termin “volja” u psihologiji i danas se definira otprilike ovako: “psihički proces koji nas potiče na mentalne ili tjelesne aktivnosti, i djeluje na naše ponašanje”. Često se i danas uz termin motivacije pojavljuju pojmovi poput volje, snage, energije, potrebe, ciljeva, želja, privlačenja i odbijanja, a o unutarnjem procesu motivacije se zapravo ne priča dovoljno niti jasno.
Međutim, došlo je vrijeme za određen iskorak po pitanju našeg pogleda na motivaciju. Dovoljno dugo u objašnjenjima izostavljamo temelje naše motivacije i općeg funkcioniranja. Kako bi objasnili zašto je netko motiviran, a netko drugi nije, oslanjamo se na objašnjenja da motivacija može doći iznutra i izvana (putem motivatora), a onda ju opažamo kao promjene u ponašanju. Iako takva objašnjenja putem unutrašnjih i vanjskih motiva svakako imaju smisla ona zanemaruju temelje ljudske prirode, našu fiziologiju.
Zamislite si da neki sportaš ili sportašica želi raditi na razvoju kondicijskih sposobnosti. Vjerojatno bi pitali o kojim se sposobnostima radi, kako su trenirali do sad, kakvo je njihovo trenutno (inicijalno stanje)? Pitali bi postoje li određene prepreke za rad, postoje li kakve ozljede, pitali bi za zdravstveni status, životni stil, pitali bi zašto im je ta sposobnost važna i promislili bi kako je ona povezana s ostalim sposobnostima. Dakle, vjerujem da bi vas interesirao taj sportaš ili sportašica kao osoba sa svojim posebnostima prije nego što izbacite recept, primjerice, za trening razvoja snage. Osim što bi vas to sve zanimalo vjerujem da bi u obzir uzeli i svoje znanje o anatomiji i fiziologiji prije nego što krenete na posao. E pa vidite, kad se netko požali na problem s motivacijom, ono što najčešće ljudima (čak i stručnjacima) padne na pamet su ciljevi, neki mogući unutarnji ili vanjski motivi ili nešto slično. Ako ništa ne upali, onda je često paušalno objašnjenje da je to sve u glavi i dok on ili ona ne naprave “klik” pomaka neće biti. Takav je pristup zapravo ekvivalent odlasku u teretanu ako želiš biti snažniji, ali bez razumijevanja procesa treninga i fiziologije. Ništa nije tako jednostavno i razumijevanje barem osnova fiziologije je nužno kad radimo na unaprjeđenju kondicijskih sposobnosti ili mentalnih sposobnosti nekog sportaša ili sportašice. Da bi doista razumjeli motivaciju potrebno je donekle razumjeti i fiziologiju u njenoj pozadini.
Osnovna ideja prezentacije ovog relativno drugačijeg i novog pristupa motivaciji nije rušenje dosadašnjih spoznaja, već važna fiziološka nadopuna koncepta motivacije koja je primarno fiziološka. Motivacija nije unutarnja ili vanjska jer i jedna i druga imaju unutarnji efekt, odnosno, motivacija UVIJEK dolazi iznutra. Dakle, ovo je relativno kratka priča o motivaciji, biologiji, neurologiji i fiziologiji koja je glavni “aktivator” ili minimalno posrednik kod našeg ponašanja.
Koncept koji se razrađuje trenutno obuhvaća neke osnovne neurotransmitere/modulatore i hormone koji imaju znakovit utjecaj na motivaciju pojedinca, na ono što smo nekad isključivo objašnjavali samo psihologijom bez da smo malo zavirili u ljudsku prirodu i otkrili o čemu se radi na nivou mozga, na nivou naših žlijezda, na nivou stanice.
Prije nego što krenemo evo samo nekoliko osnovnih pojmova i kategorija koje treba poznavati:
Neuron: moždana stanica
Sinapsa: mjesto ili prostor “komunikacije” između različitih neurona, točka povezivanja
Neurotransmiteri: kemijski spojevi koji aktiviraju ili inhibiraju receptore drugih neurona
Neuromodulatori: kemijski spojevi koji pojačavaju učinak neurotransmitera s kojima surađuju
Hormoni: kemijski kompleksniji spoji koji se primarno luči iz naših žljezda
U nastavku ćemo pojasniti učinak pojedinih neurotransmitera/modulatora/hormona na našu motivaciju i emotivno stanje kako bi razjasnili da se ponekad supstance otpuštaju u našem tijelu kao posljedica vanjskih utjecaja, nekad unutrašnjih, ali njihovo djelovanje na naše ponašanje je to koje kasnije interpretiramo kao motivaciju ili emocije. U ovom članku ćemo kratko opisati utjecaj nekoliko supstanci, a u nastavku očekujte i neke druge, kao i primjere kako ovo znanje koristiti u praksi.
Dopamin– neurotransmiter i modulator, povezan sa psihološkim oboljenjima u slučaju neadekvatnih količina. Važan za našu motoriku, promišljanje i emocije, otpušta se u našem mozgu kada smo izloženi nagradama, međutim potiče nas na istraživanje, znatiželju i traganje za nagradama. Često se povezuje s ostvarenjem ciljeva, ali to nije baš tako jednostavno. Ima snažan utjecaj na našu memoriju, kretanje (recimo prema cilju), fokus, zadovoljstvo i učenje. Izlaganje ugodnim aktivnostima, hrani, glazbi, pa čak i željenoj tjelesnoj aktivnost može potaknuti otpuštanje dopamina. Dakle, nekad je bitno prvo krenuti, a onda tek kasnije očekivati navalu “motivacije” odnosno dopamina. Veliki i nagli rast dopamina najčešće se povezuje s ilegalnim ili nezdravim supstancama. Problem je što nakon naglog rasta ide i nagli pad, odnosno negativan učinak nedostatka dopamina koji je pao na razinu ispod početne. Iz tog razloga nije preporuka izlagati se isključivo dopaminskom motivacijskom utjecaju, već uzeti i druge stvari u obzir.
Endorfini – hormoni koji se luče (između ostalog) za vrijeme tjelesne aktivnosti, ali i za vrijeme zabavnih aktivnosti. Utječu na ponašanje, ubrajaju se u neuroaktivne peptide (opioidni peptidi). Nije skroz jasno jesu li modulatori i/ili transmiteri. Neki njihovi receptori su povezani i s fizičkom ovisnosti, te blokiraju puteve za osjećaj boli u tijelu. Kad se otpuštaju, ljudi se osjećaju dobro, ugodno, smanjenog osjećaja boli. Nekad se oslobađaju i kod pomaganja drugima (primjerice volontiranje). Endorfini (u ovoj priči beta endorfini) u istoj koncentraciji imaju snažniji efekt od morfija. Dakle, zbog njih ustrajemo kad je nelagodno, nekad se i vraćamo nelagodnim aktivnostima, a nekad stvaramo i ovisnosti o njima. Iz tog razloga, između ostalog, trening je nekim ljudima “ovisnost” jer im jako odgovara taj osjećaj ugode. S druge strane, slično kao i s dopaminom, dozu “motivacije” endorfina možemo dobiti i prije tjelesne aktivnosti kroz zabavu i druženje, međutim većinu ćemo iskusiti tek nakon što smo krenuli trenirati. Dakle, ponovo, važno je krenuti a tek kasnije očekivati pozitivan ugodan utjecaj motivacije.
Serotonin – povezan s vođenjem (leadership), može dati osjećaj ponosa, snage i samopouzdanja, dobivamo ga ako nas drugi (nama bitni) vole, prihvaćaju i poštuju. Osnažuje i naše veze s drugima. On je neurotransmiter i modulator, proizvodi se od triptofana pa samim time i prehrana ima značajan utjecaj na proizvodnju. Serotonin regulira naše raspoloženje (depresija ako ga nema mo dovoljno), regulira spavanje, seks, povezan s anksioznosti (povećana anksioznost ako je smanjen serotonin), daje osjećaj sreće. Ako ga uspijemo “proizvesti” takvo otpuštanje će nas učiniti motiviranijim u sportskom natjecateljskom kontekstu, jednim velikim dijelom zbog bolje emotivne regulacije. Sjetite se da imamo tendenciju ponavljati ponašanja koja nam daju taj osjećaj ugode, a okruženje treninga i natjecanja imaju tu predispoziciju.
Oksitocin (i vazopresin)– hormoni (neuropeptidi) koji imaju utjecaj na socijalno procesuiranje. Povezuje se s prijateljstvom, sigurnosti, pripadnosti, ljubavi, vjerom, empatijom. Otpušta se kad netko napravi nešto lijepo za drugog, ponekad kroz dodir, pomaže nam s imunitetom i osjećajem sreće. Imamo tendenciju sudjelovati u aktivnostima koje nam daju osjećaj sigurnosti, ispunjenosti i pripadnosti. Zapitajte se kako u sporskom okruženju možete poticati otpuštanje oksitocina? Čine li timske vrijednosti razliku, timska pravila, međusobna podrška i ugodna radna atmosfera razliku po pitanju ove “motivacije”?
Kortizol – steroidni hormon uz kojeg se najčešće vežu negativne konotacije stresa, radi se od kolesterola i potiče stvaranje kolesterola, radi u sinergiji s adrenalinom. Jako je bitno kako sportaši percipiraju natjecanje, ako su u strahu ili doživljavaju natjecanje kao opasnost kortizol raste. Previsok kortizol znači problemi sa šećerom i inzulinom, problemi s probavom, s imunološkim sustavom, srcem, tjelesnom težinom. Istovremeno nam u stresnoj situaciji može pomoći kako bi ju “lakše” svladali, ali samo ako adrenalin i kortizol nisu previsoki (u tom slučaju mogu narušiti našu izvedbu). Malene razine u kombinaciji s drugim hormonima i neurotransmiterima mogu imati mobilizirajući efekt, maskirati bol, upalne procese i usmjeriti nas kratkoročno, dok u većim količinama ovaj hormon djeluje kao “demotivator” potičući nas da izbjegavamo natjecateljske (stresne) situacije, odnosno motivira nas na izbjegavanje. Da, pravilno bi bilo reći da smo motivirani izbjeći nešto jer motivacija je uvijek prisutna, nekad tako da nešto poduzmemo a nekad da čekamo ili izbjegavamo akciju.
Motivacija je prije svega kemijska reakcija našeg organizma koja nastaje na podražaj iz okoline ili iz nas samih te nas pokreće u određenom smjeru ili nas predisponira za pokret. Samim tim ona je stvarna, mjerljiva, opipljiva i vidljiva, a ne samo sila o kojoj pričamo opažajući ponašanje pojedinca a posebno onda kad nešto ne možemo dovoljno dobro objasniti.
Ona je teško odvojiva od emocija, kognicija (misli) i svega drugoga što opisuje stanje pojedinca s obzirom na to da počivaju na istim ili sličnim mehanizmima. Iz tog razloga preporuka je motivaciju pojedinca značajnijim dijelom povezati s kompleksnošću čovjeka, ako ju doista želimo razumjeti, opisati ili njome upravljati.
U skorom nastavku članka pročitajte nešto više o acetilkolinu, testosteronu, estrogenu, adrenalinu i noradrenalinu, ali i o povezanosti naših emocija i motivacije.
Za više informacija o motivaciji i kako na njoj možete aktivno raditi, javite se na info@mentalnitrening.hr.
Napomene
*neka istraživanja pokazuju da isti neuroni mogu proizvesti i otpustiti različite neurotransmitere u iste sinapse, ali mogu i istovremeno otpuštati različite neurotransmitere u različitim sinapsama. Također, sve navedene kemijske supstance ne rade u izolaciji od ostatka fiziologije, već u sinergiji.
*ovi su članci informativnog a ne znanstvenog tipa, s ciljem kratkog pregleda jednog dijela fiziologije i njegovog utjecaja na našu motivaciju i emocije. Za sve preciznije informacije i objašnjenja vezana za fiziologiju kontaktirajte stručnjake i stručnjakinje koji se bave tim područjem.
