Zove me se na druženje, a ja ne mogu jer moram pisati članak. Ali, moram li doista? Ne moram, uvijek mogu reći ne. Čak i ne trebam, već ga istinski želim napisati, samo mi eto, nedostaje malo motivacije. Ironično, pišem članak o motivaciji za kojeg nemam upravo to – motivacije.
Što je motivacija zapravo? Što kada ju izgubimo? Kako se tada motivirati?
Motivacija se najčešće opisuje kao proces koji nas pokreće kako bismo ponašanje usmjerili prema postizanju nekog, nama važnog cilja. Ona je složeni proces. Zašto? Osim što na nju utječemo sami, na motivaciju veliki utjecaj ima i naša okolina. Tu je bitno naglasiti da su ljudi motivirani različitim motivima, željama i potrebama te da ne postoji jednostavan i univerzalan recept s kojim bi se motivacija kod svih na isti način potaknula. Međutim, ono što o motivaciji znamo je da motive koji nas pokreću možemo podijeliti na unutarnje i vanjske.
Unutarnji motivi, kako i sama riječ govori, dolaze iz nas samih. To može biti na primjer zdravlje, osjećaj postignuća ili osjećaj zadovoljstva. Ovakva vrsta motivacije je relativno stabilna i otporna na prolaznost vremena. S druge strane, vanjska motivacija je kratkotrajna i brzo prolazi, ali se pojavljuje visokim intenzitetom. Primjeri vanjske motivacije mogu biti nagrade, pohvale ili slava. Ona je zbog svog visokog intenziteta vrlo bitna. U onim trenucima kada unutrašnja motivacija izostaje, vanjska je tu da nas pogura na pravi put.
Kako bi naša motivacija bila otporna na prolaznost vremena, trebali bi moći prepoznati, osvijestiti i koristiti obje vrste motiva. Međutim, zbog visokog intenziteta i privlačnosti, vanjska motivacija često zasjeni onu unutarnju. Iz tog razloga se ne bi trebali u potpunosti oslanjati na nju, već ju samo koristiti kao alat u trenutku kada unutarnji motivi oslabe. Na primjer, muku mučim s pisanjem ovog članka, želja je tu, ali fali ono nešto da me pogura prema naprijed. Moji unutarnji motivi za pisanje članka su snažni; to su osjećaji zadovoljstva i postignuća. Sretna sam kada pišem, istražujem i učim nove stvari koje me zanimaju, a uz to postižem i nešto za sebe. U većini slučajeva su mi unutarnji motivi dovoljni, ali ponekad mi treba neki vanjski motiv koji će osnažiti unutarnje. Trenutno, moj vanjski motiv je Ledo Plazma u čašici koja me čeka po završetku. Ta Ledo Plazma je moja nagrada za dobro obavljen posao.
Ali, što kada i Ledo Plazma nije dovoljna? I zašto ona nije dovoljna?
Bez unutrašnje motivacije teško da ćemo dugoročno uspjeti, a naš trud će s vremenom slabjeti ako ćemo se oslanjati isključivo na vanjske motive. Teško je prepoznati razloge manjka motivacije, ali oni najčešći se vežu uz loše ili krivo postavljene ciljeve. Također, izostanak motivacije može se dogoditi i zbog izbjegavanja nelagode ili sumnje u vlastite sposobnosti. Na primjer, često mi se dogodi osjećaj frustracije ili straha kada je pred mene postavljen izazovniji zadatak. Ti osjećaji najčešće su vezani uz misao kako za određeni posao nisam dovoljno kompetentna ili stručna te da mi jednostavno nedostaje znanja i iskustva. Iako, ponekad doista postoje zadaci za koje nemamo niti volje niti želje, a moramo ih odraditi.
Kako to promijeniti?
Već smo pisali o važnosti postavljanja ciljeva i kako ih dobro postaviti. SMART kriterij je tu uvijek dobar početak i dobra nit vodilja. Pitajte se Zašto? te se na taj način podsjetite zašto radite to što radite. Mjerite svoj uspjeh, ali ne na način da se uspoređujete s drugima. Na primjer, jučer sam napisala prvi odlomak članka, danas sam napisala drugi. Iz toga izlazi da ne stagniram i svakim danom postajem malo bolja. Također, okolina je jedan jako bitan faktor i može biti veliki motivator. Okružite se ljudima koji se trude, rade i ulažu u sebe. Oni vas mogu pogurati kada zapnete i biti od velike pomoći. Uz to, nemojte se bojati pitati za pomoć. Nađite zabavu u onome što radite; na postavljeni zadatak gledajte kao na put i uživajte u svakom njegovom koraku, a ne samo u ishodu. Tjerajte se van zone ugode i sami sebe preispitujte, malo stresa nije loša stvar, bitno je samo da vas on ne preplavi. Dogodit će se trenuci i zadaci u kojima motivacije stvarno neće biti, ali u tim situacijama treba biti radnik i treba se truditi. Ne trebamo stvoriti motivaciju da bi nešto postigli. Motivacija je posljedica truda, a ne preduvjet.
Vraćam se na početak, morate li, trebate li ili želite? Bez obzira na to koji se odgovor odnosi na vas, motivacija ne bi trebala biti izgovor. Ponekad samo treba pronaći onaj motiv koji nam u tom trenutku odgovara, a ponekad jednostavno treba biti radnik.
Andrea Armano, univ. bacc. psych
