Bitno je sudjelovati, kažu. Nije bitan rezultat, kažu. Nije bitna pobjeda, kažu.
Kao netko tko se godinama natjecao, ovakve izjave sam čula prilikom svakog natjecanja, a čujem ih i dan danas kao pasivni promatrač istih. Međutim, iz iskustva mogu reći da, iako to u teoriji je tako, u praksi baš i nije. Odnosno, rezultat i pobjeda doista nisu bitni dokle god je uložen trud, toga sam uvijek bila svjesna, ali što je to kod nas ljudi što u nama budi onaj osjećaj moram pobijediti?
Objašnjenje je zapravo u najvećoj mjeri kemijsko. Ponekad mi se čini kao ovisnost; želja za pobjedom se ne smanjuje, već se sa svakom idućom pobjedom povećava. Za to je odgovoran dopamin, jedan od hormona sreće kako se popularno naziva. Prilikom iskustva pobjede, povećava se lučenje dopamina čime se aktivira tzv. feel good područje mozga što u konačnici dovodi do toga da taj osjećaj želimo osjetiti opet i opet i opet. Dopamin također ima važnu ulogu u motivaciji i učenju te poboljšava fokus i sposobnost rješavanja problema što je u sportu, ali i u svakodnevnom životu vrlo bitno. Uz sve to, dokazano je kako smanjuje razinu kortizola u krvi (hormon stresa) čime pozitivno utječe na naše zdravlje.
Međutim, treba napomenuti kako svi ovi benefiti imaju i loše strane, pa tako previše pobjeda može dovesti do povećanja ega i prevelikoj sklonosti preuzimanja rizika. Za to je, uz dopamin, odgovoran testosteron. On smanjuje anksioznost, ali povećava agresiju. Uzastopne pobjede sa sobom nose i određene probleme. Istraživanja su pokazala kako višestruki pobjednici teže prihvaćaju poraz nakon niza pobjeda. Moguće objašnjenje leži u tome da se sa uzastopnim pobjedama i prevelikim preuzimanjem rizika postavljaju visoki i nerealni ciljevi, što može dovesti do nezadovoljstva.
Što je s porazom?
Nije mi bilo ništa gore nego biti druga na postolju. Kada sam bila prva bila sam sretna, osvojila sam zlato. Kada sam bila treća, bila sam sretna, izborila sam se za tu broncu i za to treće mjesto. Ali biti druga… To zlato koje mi je izmaklo za dlaku…
Nakon Olimpijskih igra 1992. godine u Barceloni, provedeno je istraživanje u kojemu su se analizirale facijalne ekspresije sportaša koji su na postolju. Zlatni i brončani su imali veliki osmijeh na licu, dok su srebrni u najvećoj mjeri imali neutralan izraz lica. Zašto? Srebrni osjećaju žaljenje za propuštenom prilikom i onom mišlju Što bi bilo kad bi bilo? što ih dovodi do osjećaja razočaranja. U stvarnosti, biti drugi u bilo čemu je velika stvar i ne bi se trebala umanjiti! Ok, pobjeda je izmakla za dlaku, ali vraćam se na početak priče, trudio/la sam se, dalo/la sam sve od sebe i to doista je najbitnije.
Kako umanjiti negativne efekte poraza?
- Probajte neuspjeh pretvoriti u uspjeh. Sjetite se da su pogreške bitan dio procesa učenja te da su nužne kako bi napredovali i bili bolji. Usmjerite se na trud i ulaganje, a ne samo na ishod i rezultat. Dugoročno, ulaganjem u svoje sposobnosti, povećavate i vjerojatnost pobjede koja će kad – tad doći.
- Pokušajte smanjiti strah od neuspjeha. Često nije neuspjeh taj kojeg se bojimo, već osjećaja srama i ostale negativne posljedice. To možete učiniti na način da osvijestite da je sport vrlo nepredvidljiv i da postoji jako malo stvari koje možemo kontrolirati. Jedna od tih stvari je izvedba sama po sebi i trebalo bi se usmjeriti na nju, a ostale stvari isključiti. Bitno je znati na što imamo utjecaj, a na što nemamo i koje su stvari unutar našeg kruga kontrole. Također, možete i svoj strah propitati. Poraz je nerijetko praćen negativnim emocijama i mišljenjima o najgorim scenarijima. Pitajte se je li taj scenarij samo osjećaj ili je stvarnost?
- Poradite na svojoj otpornosti pucanja pod pritiskom. To možete učiniti na način da prakticirate pozitivni samogovor, postavljate realne ciljeve i okružujete se ljudima koji vas guraju van zone ugode, ali vam istovremeno i pružaju podršku.
Dakle, bitno je imati na umu nepredvidivost sporta. Probajte se usmjeriti na rad i ulaganje umjesto na rezultat sam po sebi. Ne postoji osoba koja je došla do vrha, a da putem nije naišla na poraze. Međutim, nemojte dozvoliti da vas pobjeda zaslijepi, ona je dvosjekli mač i oko nje treba biti vrlo oprezan. Svaka pobjeda traži novo ulaganje i sa sobom nosi neke nove izazove. Nemojte zaboraviti da svaka medalja ima dvije strane.
Andrea Armano, univ. bacc. psych.
