Kako bi uspjeh mogao biti zastrašujuć? Tko bi se bojao osvojenih prvenstava, medalja, plasmana, dobrih treninga i slično – bojimo se suprotnog, zar ne?
Uspjeh sportaše čini sretnima, ponosnima i ispunjenima. S druge strane, neuspjeh je taj koji je zastrašujuć – od njega bježimo, želimo ga izbjeći. Ove se dvije kratke rečenice možda čine zdravorazumskima, međutim pripremite se na iznenađenje – i strah od uspjeha je stvarna pojava, baš kao i onaj od neuspjeha.
Strah od neuspjeha i strah od uspjeha kod sportaša izazivaju iste ili slične osjećaje poput zabrinutosti, anksioznosti i straha. Ipak, dolaze iz različitih izvora. Dok strah od neuspjeha nastaje kada sportaši brinu da neće ostvariti rezultate koje žele, a za koje su naporno trenirali, strah od uspjeha se pojavljuje kada previše brinu o tome što bi ostvareni uspjeh donio sa sobom.
Strah od neuspjeha
Krenimo s onim “logičnijim”. Gotovo je nemoguće proći kroz život, a kamoli sport bez pokojeg neuspjeha. Ono čega nismo uvijek svjesni jest da smo mi ti koji odlučujemo što je za nas neuspjeh. Neuspjeh za jednog sportaša, prostor je za napredak za drugog.
Strah od neuspjeha je često povezan s negativnim perfekcionizmom kojeg karakterizira inzistiranje na savršenstvu te izbjegavanje pogrešaka jer ga one narušavaju. Međutim, savršenstvo ne postoji, a upravo takav pogled može biti jedna stepenica u savladavanju ovog straha koji može narušiti izvedbu, smanjiti ulaganje i vjerojatnost postavljanja i ostvarivanja ciljeva. Važno je, stoga, definirati što je za vas neuspjeh, odnosno definirati ono što on nije. U svemu što radimo uvijek postoji šansa da ne uspijemo. Prihvaćanje te šanse nije samo hrabro, već potiče ustrajanje i čini sportaše zadovoljnijima.
Strah od uspjeha
Osvojili ste jedno prvenstvo, jednu medalju i kako dalje? Hoćete li uspjeti i idući put, je li ovo bila samo slučajnost? Primjećujete da svi imaju nekako viša očekivanja i glavna ste tema ponosnih razgovora vaših bližnjih. Što ako ih idući puta razočarate?
Iako je uvijek priželjkivan, uspjeh može biti zastrašujuć. Promjena je sama po sebi stresna, a ova sa sobom donosi više pažnje od drugih, više pritiska, povišena očekivanja, ali i propitkivanje vlastite samoefikasnosti – mogu li ovako nastaviti? S jedne strane, ovakve brige mogu dovesti do osjećaja da ne zaslužujete uspjeh, a s druge veliki strah da taj uspjeh ne možete ponoviti. Oklijevanje, bijeg od dugoročnih ciljeva i nesvjesno manje ulaganje samo su neke od popratnih posljedica. Važno je razumjeti da uspjeh ne znači da više nikada ne možete napraviti pogrešku. One su i dalje dio procesa, a postavljanjem malih, svakodnevnih ciljeva možete se podsjećati na svoj napredak, što će vam pomoći da ne posustajete.
Vrijeme je da odgovorimo na pitanje iz naslova što je strašnije? Strašnije je ono što je prisutno. Oba straha mogu narušiti izvedbu sportaša i smanjiti njihov osjećaj zadovoljstva i uživanja u sportu u koji svakodnevno ulažu sate i sate treniranja, za koji se odriču i mijenjaju stil života. Važno je stoga prepoznati uzroke straha i raditi na njima. Jer kako bi Michael Jordan rekao – ograničenja, poput straha, su često samo iluzija.
Za više informacija, pomoć ili podršku slobodno nam se obratite na info@mentalnitrening.hr.
Dajana Čopec, mag. psych.
