Evo i kratke priče o stresu, ali s druge strane medalje. Ili možda prve… Jedno od to dvoje, kaže Balašević. Jer, stres je temelj čovjekove prilagodbe. Stres je uvjet za svaku značajniju promjenu kojoj težimo u svakodnevnom životu. Dakle, priča pojednostavljeno ide ovako… Ako želimo početi svirati gitaru u srednjim životnim godinama, moramo si priuštiti zahtjevni, naporni proces učenja i usavršavanja. Pokušavamo uskladiti kretnje obje ruke, uspostaviti finu koordinaciju prstima i voditi računa o ritmu. Neovisno o vašem talentu, početak je težak. Ponavljate, griješite, ispravljate, ponavljate, bole vas jagodice od pritiskanja žica. Izmjena fizičke boli i mentalnog i koordinacijskog napora naprosto vas izluđuje. Pod stresom ste. Iz dana u dan. Ali s vremenom se koordinacija i ritam poboljšavaju, a jagodice otvrdnu. Učite nove melodije i tekstove, osjećate se sigurniji, manje griješite i spremate se za prve javne nastupe pred prijateljima. Naučili ste svirati gitaru. Čestitamo! A što stoji u pozadini? Paaaa….stres! A ponavljani stres proizvodi adaptaciju i poboljšava vašu sposobnost ili vještinu da nešto radite na višoj razini nego dan, tjedan, mjesec ili godinu prije toga. Je li bilo lako? NIJE! A jeste li zadovoljni svojom novom vještinom? JESTE!
Kondicijski trening je još bolji primjer kako bez odgovarajućeg stresa (čitaj: napornog treninga) ne možemo ostvariti napredak. Evo primjera…Želite povećati mišićnu masu. Da biste to ostvarili, morate isprovocirati hipertrofijske efekte (povećanje opsega mišićnih vlakana). A hipertrofijski efekti se provociraju intenzivnim mišićnim naprezanjem. Intenzivnim do te mjere da takav trening izaziva znatnu nelagodu. Tijekom takvog treninga (po mogućnosti u serijama ponavljanja do otkaza u višemjesečnom programiranom trenažnom razdoblju) dolazi do ”oštećenja mišića”. Slikovito govoreći, naprezanjem se u mišićima stvaraju ”mali prozori” ili ”rupice” koje se procesom proteinske sinteze ”popunjavaju”. Popunjavanjem tih ”rupica”, mišić s vremenom postaje veći i snažniji. A proces jačanja i povećanja mišića temelji se na napornom i ponekada bolnom treningu s opterećenjem. Dakle, namjerno smo ”oštećivali” mišić da bi on s vremenom postao veći i jači. Je li bilo lako? NIJE! A jeste li zadovoljni svojim većim i jačim mišićima? JESTE! I ovoga puta, razlog vašeg uspjeha je stres. Ponavljani stres koji proizvodi adaptaciju.
Zapravo, teško je zamisliti bilo koje područje osobnog napredovanja koje u svojoj pozadini nema stres. Ali zapamtite, to treba biti smisleni stres, koji je stručno i znanstveno utemeljen i koji obavezno moraju voditi školovani stručnjaci. Posebno, kada je pozadina stresa fizički napor. E pa… sretno na vašem trnovitom stresnom putu do uspjeha! Per aspera ad astra!
Igor Jukić,
dr. Sc.
