Kako i zašto obuti tuđe cipele?

Koliko je lako ili pak teško staviti se u tuđe cipele? Ponekad nam se čini nemogućim shvatiti kako se osjećamo u svojima, a kamoli tek u tuđima. U drugim situacijama čak i uspijemo obuti tuđe cipele, ali one kao da nam ne odgovaraju i ne pomažu nam da postanemo svjesni tuđe perspektive – jednostavno smatramo da naše cipele predstavljaju realno i jedino moguće stanje. Ipak, vještina stavljanja u tuđe cipele i sagledavanja situacije iz njih je nužna za kvalitetne odnose s ljudima oko nas. I upravo tako, to je vještina, što znači da se kao i vožnja bicikla uz dašak truda može unaprijediti. 

Stavljanje u tuđe cipele je malo kreativniji način za raspravu o empatiji. Empatija se odnosi na mogućnost razumijevanja tuđih osjećaja i iskustava. Radi se o razumijevanju na emocionalnoj razini i sagledavanju situacije iz tuđe perspektive na trenutak zanemarujući onu svoju. To razumijevanje potom koristimo kako bismo usmjeravali svoje ponašanje. Ponekad nam nije jasno kako se drugi ne osjećaju kao i mi – zašto nekoga dobivanje kritike iznimno uznemiri kad bi ju, kao i mi, mogao iskoristiti za daljnji napredak. Upravo nam je zato važna mogućnost razumijevanja drugih na emocionalnoj razini kako bismo mogli biti i najbolja moguća podrška. 

Ako mislite da vaša empatija zahtijeva malo ulaganja kako bi bila baš kao dobro uhodana vožnja bicikla u nastavku pročitajte 3 karakteristike empatičnih ljudi kako biste vidjeli na čemu možete raditi.

  1. Iskreno zanimanje i znatiželja. Visoko empatični ljudi pokazuju istinski interes za druge – bilo da se radi o bliskim osobama ili potpunim strancima. Oni će pitati brojna pitanja ne bi li ih bolje upoznali – kako si to ostvario, koji su tvoji dojmovi i mnoga druga. No, ta pitanja idu iz pozicije istinskog interesa i nisu nalik policijskom ispitivanju koje vam je možda palo na pamet. Znatiželja jača našu empatiju zato što se kroz razgovor s poznanicima, a posebno onima izvan našeg uobičajenog društvenog kruga, susrećemo sa životima i svjetonazorima koji su često različiti od naših. 
  2. Zanemarivanje stereotipa i usmjeravanje na sličnosti. Jesmo li sigurni da su baš svi Kanađani pristojni, Talijani strastveni, a da Nijemci pak vole piti pivo. Sve su ovo primjeri stereotipa koji ponekad utječu na naše razumijevanje drugih i donošenje zaključaka vezanih uz njihovo ponašanje ili razmišljanje. Empatični se ljudi nastoje odmaknuti od ovakvih i sličnih stereotipa. Štoviše, oni preispituju stereotipe, ne stavljaju osobe u različite kutije i traže međusobne sličnosti. Koliko je puta na stvaranje vašeg dojma o određenoj osobi utjecao pokoji stereotip?
  3. Aktivno slušanje i dijeljenje iskustava. Visoko empatični ljudi aktivno slušaju osobu s kojom komuniciraju kako bi uistinu shvatili njeno stanje i potrebe. Međutim komunikacija je dvosmjerna ulica. Stoga se uz aktivno slušanje, visoko empatični ljudi otvaraju drugima, pokazuju svoju ranjivost i dijele svoja iskustva. Empatija jača onda kada skinemo masku i postanemo u potpunosti autentični. 

Ako se pronalazite u ovim karakteristikama čini se kako ste uspješni u izlasku iz vlastitih i ulasku u tuđe cipele. Ili ste barem na dobrom putu. A ako se ne pronalazite ne brinite jer kako je i rečeno, empatija je vještina i to vještina u koju je vrijedno ulagati jer nam omogućuje da stvaramo trajne veze s drugima. Stoga, pokušajte razumjeti druge čak i kada se ne slažete s njima, budite znatiželji i aktivno ih slušajte. Postavljate pitanja na koja uistinu želite čuti odgovor. Kao ljudi imamo prirodnu želju da se povežemo jedni s drugima, a radom na empatiji, namjernim zauzimanju tuđe perspektive, interesom i aktivnim slušanjem u neugodnim razgovorima činimo upravo to. Tko zna, možda na putu jačanja vlastite empatije steknete prijatelja ili dva.

Povezane objave