Nakon poraza sportskog tima često možemo čuti nisu igrali kao jedno, ne razumiju se na terenu ili pak imaju igrače koji igraju u najboljim klubovima, a svejedno su loše odigrali. Jedan od najpoznatijih nogometnih trenera José Mourinho je kao objašnjenje loše sezone svog tima rekao “možda ove sezone nisu imali tu kemiju”. Dakle govorimo o timskoj kemiji ili koheziji. Bez obzira na to kako je nazovemo, pitanje ostaje isto – koliko je ona važna za uspjeh sportskog tima?
Krenimo s njenim definiranjem. Najjednostavnije rečeno, timska se kohezija odnosi na zajedništvo, na doživljaj zadovoljstva timom općenito, ali i svim članovima, doprinoseći time cjelokupnoj izvedbi. To ne znači da kohezija stvara talent ili sama osvaja prvenstva. Ona dovodi talent koji tim već ima na vidjelo i ono što je važnije, potiče ulaganje truda i angažman kako bi se ostvarili timski ciljevi. I dok njena prisutnost, kao što smo rekli, ne dovodi odmah do naslova prvaka, uz dobru koheziju tim lakše napreduje i doživljava uspjeh, koliko god malen ili velik on u tom trenutku bio jer upravo je to njena funkcija – podizanje izvedbe na višu razinu. Naravno da je svaki pojedini sportaš važan za uspjeh i klubovi često priželjkuju dobar transfer, novog sportaša za određenu poziciju koji će doprinijeti uspjehu tima. Ipak, ponekad se prevelik naglasak stavlja na traganje za najboljim, najtalentiranijim sportašem, a zaboravlja se da tim nije samo skup pojedinaca, već je odnos među njima to što ih čini timom.
Česta je zabluda da se timska kohezija temelji samo na socijalnim odnosima, da ona postoji samo ako su suigrači uvijek spremni na pad povjerenja, odnosno bacanje unatrag u ruke drugom suigraču (svima poznata aktivnost s raznih team-building-a). Ona je, ipak, puno više od toga. Tim sa savršenom socijalnom kohezijom ne bi bio ništa bez kohezije u izvođenju zadataka. Svaki član tima ima svoje dužnosti, svoje zadatke i tek onda kada ih i izvršava, vodi brigu o njima i ulaže trud, možemo reći da se radi o timu sa snažnom kohezijom u izvođenju zadataka s kojom se sva vrata otvaraju i nebo postaje granica.
Obje su kohezije važne, to je neosporno. No prevelik naglasak na onu socijalnu dovodi do velike zablude, a ona je da kohezija ne može postojati ako se sportaši razlikuju po osobnosti, ako ne misle jednako. Razmislite ovako – ako znate da vaš suigrač daje sve od sebe i ulaže trud, tada znate i da se na njega možete osloniti iako nemate ni približno sličan ukus za glazbu. Bez obzira na to, i tada ćete vrlo vjerojatno osjećati zajedništvo i zadovoljstvo timom jer znate da idete i ulažete trud u istom smjeru..
Sada znamo da je važna za uspjeh, ali kako raditi na koheziji ili bolje – kohezijama? Temelj leži u autentičnosti, iskrenoj brizi i predanosti. Ovi su aspekti posebno važni kod trenera. Razni će treneri davati iste ili slične upute, pričati iste ili slične motivacijske govore, no neće svi imati jednak utjecaj. Tek oni koji pokazuju istinsku brigu za sportaše i izvan terena, koji ih shvaćaju kao tim i kao pojedince i koji su u svemu što rade autentični ostavit će najveći trag i posijati sjeme za koheziju. Uz to, svaki sportaš u timu mora biti upoznat sa svojom ulogom, svojim zadacima, ali i zadacima i dužnostima ostalih suigrača. Važno je i jasno definirati timske ciljeve, kako bi sportaši znali kojim smjerom idu. Uz to, često u timove ulaze novi sportaši pa je uvijek dobra ideja razmisliti o aktivnostima i načinima na koje će se i oni od početka osjećati dobrodošlo. Jedan od načina je zasigurno i upoznavanje s timskim vrijednostima. Koheziju možda nije jednostavno postići i ne svodi se samo na socijalne odnose kao što bismo možda instinktivno pomislili. Ono što je sigurno je da doprinosi doživljavanju uspjeha. Tim je spreman na velike stvari kada sportaši promjene način mišljenja i svakodnevno treniraju i trude se, ne kako bi bili najbolji u timu, već kako bi bili najbolja verzija sebe za tim. A ako su u timu prisutne i razne pošalice i humor, znat ćete da je prisutna i dobra kohezija. Jer, razmislite, ima li u komunikaciji s osobama koje vam baš i ne sjedaju onog pravog humora, humora bez suzdržavanja.
