Što sport uči djecu?

U današnje su doba djeca sve više zaokupljena društvenim mrežama, video igricama i nerijetko su preplavljena školskim obavezama. Stoga uključivanje djece u sportske aktivnosti svakim danom dobiva na sve većoj važnosti. Sport nije samo zabavna aktivnost za djecu koja pritom doprinosi njihovom tjelesnom zdravlju i barem ih na kratko odvaja od ekrana. Sport, povrh toga, potiče i psihološki i socijalni razvoj djece i uči ih vještinama koje se mogu primjenjivati i izvan terena ili dvorane. Činjenica da je sport više od samo tjelesne aktivnosti i nije novost jer je još i Pierre de Coubertin, otac modernih Olimpijskih igara, uz važnost sporta za boljitak društva, naglašavao i ulogu sporta u cjelovitom razvoju osobe.

Samokontrola, upravljanje emocijama, efikasno suočavanje s preprekama i timski rad samo su neki primjeri vještina koje djeca usvajaju kroz sport. Naime, prednosti sporta za razvoj djeteta su mnogobrojne i gotovo ih je nemoguće sve navesti odjednom. No, uvijek postoji i ona druga strana medalje te ovi ishodi na žalost nisu zagarantirati. Bez obzira na to radi li se o elitnoj ili rekreativnoj razini bavljenja, sudjelovanjem u sportskim natjecanjima djeca su izložena pritisku i nizu stresnih situacija. Ona tako mogu postati preplavljena natjecateljskom klimom, izgubiti motivaciju za bavljenje sportom nakon gubitaka, iskusiti negativne interakcije s vršnjacima, bilo da se radi o članovima protivničkog ili vlastitog tima, ili pak temeljiti svoje samopouzdanje na rezultatima. Nepoželjni su ishodi mogući čak i u odsustvu natjecanja. Što je stoga važno i potrebno kako bi se ostvario potencijal za učenje koji proizlazi iz uključivanja djece u sportske aktivnosti? Odgovor je podrška. Podrška roditelja, trenera, psihologa ili mentalnih trenera i ostalih bližnjih osoba.

Kao i u svemu u životu, djeci je potrebna podrška roditelja u sportu kako bi se uspješno suočavala sa svakodnevnim izazovima, onim pozitivnim i negativnim. Roditelji često hvale rezultate, osvojene medalje i talent svoje djece, no ono što bi uistinu trebali jest hvaliti njihov trud i vrijeme uloženo u treniranje. Na taj se način kod djece smanjuje strah od neuspjeha i povećava se njihovo samopouzdanje, a samim time i uživanje u sportu.
Uloga trenera nadilazi podučavanje tehničkih i taktičkih elemenata sporta. Treneri trebaju voditi brigu i o psihološkom razvoju svojih sportaša i kreirati sportsko okruženje u kojem se djeca osjećaju sigurno i koje stavlja naglasak na osobni rast i razvoj, a ne na rezultate natjecanja ili socijalnu usporedbu. Nerijetko su treneri i uzori mladim sportašima. Stoga je važno da se i oni sami ponašaju onako kako uče djecu i da žive u skladu s vrijednostima koje na njih žele prenijeti.

Naposljetku, mentalni treneri podučavaju djecu strategijama i vještinama koje će im omogućiti da ostvare svoj maksimalni potencijal u sportu i prenesu naučene strategije i izvan njega. Djeca su itekako sposobna koristiti psihološke vještine i strategije poput mentalne simulacije i vježbi relaksacije, a s obzirom na to da su zaigrana i maštovita rad na usvajanju navedenih i sličnih vještina dobiva jednu novu dimenziju. Ipak, izravan rad s mentalnim trenerima nije uvijek moguć ili dostupan, no njihovo znanje jest. Stoga u Mentalnom Treningu, kroz brojne besplatne sadržaje poput članaka kao ovog, predavanja i besplatnih online materijala, nastojimo učiniti podršku mentalnih trenera uvijek dostupnom.

Ne treba smetnuti s uma da je sport i oblik zabave za djecu i ona bi doista trebala uživati u njemu, uzeti predah od škole i družiti se s prijateljima. Neće sva djeca postati vrhunski sportaši, no treba imati na umu da kroz sport rade na sebi i imaju priliku razviti vrijedan set vještina koje će im biti potrebne i kasnije u životu. Zato je važno da djeca imaju adekvatnu podršku kako bi sport ispunio i svoj edukativni potencijal koji je spominjao i Pierre de Coubertin.

Povezane objave