Stres kod mladih

Mnogo puta u svom srednjoškolskom, a i studentskom životu sam se susreo s učenicima koji otežano dišu, nerviraju se, pa čak i plaču. Sve to sam gledao prije, za vrijeme i nakon ispita. Primijetio sam kako se puno učenika ne zna nositi sa stresnim situacijama. Nadalje, često se nerviraju oko stvari na koje jednostavno ne mogu utjecati poput raspoloženja profesora – svi znamo kako raspoloženje profesora znatno može utjecati na to koju ocjenu ćemo dobiti ili pak na vremenske uvjete i prošle događaje (kako smo napisali ispit koji je upravo završio).

U Mentalnom Treningu naučio sam različite tehnike kako se ponašati u sličnim situacijama. Važno je znati da postoji tzv. krug kontrole, a to je ono na što mi zaista možemo utjecati. To su naše misli, stav, angažman, osjećaji, ponašanje te fiziologija. Stavljajući ovo u praksu, jedino na što mi možemo utjecati prije ispita, bilo usmeni ili pismeni, jest koliko ćemo se potruditi i koliko ćemo učiti za taj ispit. Nadalje, kako ćemo pristupiti navedenom ispitu i što ćemo razmišljati prije, za vrijeme i nakon ispita.

Također, čestu grešku čini pretjerano razmišljanje o krajnjem cilju, odnosno ocjeni koju želimo dobiti. Time učenici često znaju kalkulirati svoje učenje, točnije „učiti za ocjenu“. Stoga si postavljamo pitanje Što znači učiti za 3 ili 4? – pročitati samo dio lekcije ili se osloniti na raspoloženje profesora i pitanja u testu? Upravo tako smanjujemo mogućnost dobivanja dobre ocjene jer se manje trudimo i oslanjamo na stvari koje nisu u našoj kontroli.

Ono na što bismo se trebali fokusirati, kako sam već naveo, jest priprema za sami ispit. Za vrijeme ispita, često se događa da previše razmišljamo o pitanju na koje ne znamo odgovor te počnemo razmišljati kako ćemo loše riješiti cijeli ispit. Tu može početi ubrzano disanje te dizanje intenziteta i razine stresa, zbog čega često izgubimo dosta vremena. Najbolje je ostati smiren, udahnuti i izdahnuti par puta, preskočiti pitanje te se fokusirati na sljedeće. Razmišljanje o navedenom pitanju ili tzv. „negativne misli“ nam neće previše pomoći. Nadalje, nakon testa, moramo biti svjesni da ništa više ne možemo promijeniti, odnosno da ništa više nije u našoj kontroli. Nerviranje, psovanje, plakanje, pa i razmišljanje o tome što smo krivo ili točno odgovorili te što smo trebali učiniti samo podiže razinu stresa i tjera nas na negativno razmišljanje te se možemo puno lošije osjećati, pa čak i izgubiti volju za daljnje pripreme i druge ispite. Ono što zaista možemo tada kontrolirati su naše misli te svijest da ne možemo utjecati na prošle događaje. Također, ne možemo znati ni ono što će se dogoditi u budućnosti. U našoj kontroli je tada samo naša sadašnjost te je najbolje ostaviti ispit iza sebe te napraviti plan i fokusirati se na sljedeći ispit.

Jan Kos
prva godina studija psihologije na Shorter University

Povezane objave