fbpx
0
Proizvodi : 0
Ukupno : 0.00 
Pogledaj košaricuNaplata
0
Proizvodi : 0
Ukupno : 0.00 
Pogledaj košaricuNaplata

Zašto ne uspjevamo u promjeni?

Novogodišnje odluke su u modi svake godine. Gotovo da imamo obavezu donijeti neku odluku jer će nas netko prije ili kasnije na kavi pitati što smo odlučili u Novoj?

Jednako tako kako mnogi donose odluke, većina u njima ne uspijeva. Zašto je to tako?

Navike se teško mijenjaju a čine velik dio našeg života

Istraživanja kažu da je 40% naših akcija u danu rezultat navike. Dakle, gotovo pola toga što radimo racionaliziramo kao odluku dok zapravo ne odlučujemo ništa nego jednostavno radimo na autopilotu.

Primjerice, ujutro se ustanemo i u polusnu odradimo neke zadatke, pozdravimo ukućane i krenemo na posao uobičajenim putem. Vrlo je izgledno da većinu tih akcija obavite bez svijesti o trenucima koji prolaze.

Kad želimo promjenu, zapravo želimo promjenu navike, a da bi navike mijenjali moramo ih prvo osvijestiti.

Navike dolaze u timovima

I dobre i loše navike imaju sjajnu umreženost, rijetko dolaze u samostalno i djeluju s dobrom namjerom pa je loše teško prepoznati kao univerzalno loše. Ako želimo mijenjati jednu “lošu” naviku, zapravo moramo “napasti” cijeli tim navika i zamijeniti ih s novim timom “dobrih” navika. Mogu se mijenjati ako znamo kako funkcioniraju odnosno rade za nas i protiv nas. Na primjer, nakon napornog dana u želji za samo malo mira i opuštenosti netko će popiti samo čašu vina uz koju će zapaliti cigaretu, a nakon toga pojesti hranu koja mu pruža instant zadovoljstvo i za kraj sjesti pred televizor i opuštati se uz nekoliko omiljenih serija.

Dakle, promjena će od nas tražiti zamjenski tim navika koje će nam dati otprilike sličan efekt opuštanja. Da bi doista uspjeli nakon formiranja takvog jednog tima, trebat će nam puno vremena da ga utreniramo i da radi za nas i ostvaruje željeni rezultat.

Dobre navike stvaramo sporije od loših

Loše navike ne zahtijevaju poseban trud jer pružaju instant zadovoljstvo, dok dobre navike i promjene ostvarujemo tek nakon puno truda. Samim time možemo zaključiti da bez uloženog truda i dalje stvaramo navike i postižemo promjenu ali ne baš onu željenu. Da bi porazili tim loših navika trebamo otkriti koja je navika “ubojica” (glavna loša navika) a koja je zdrava navika ubojica loših navika (glavna dobra navika).

Kad smo to otkrili biramo između dva načina suzbijanja novih i uvođenja starih navika. Prvi način je ambiciozan a uključuje direktan napad na glavnu naviku zamjenu s nekom novom, s idejom da će ove preostale pasti sami od sebe s vremenom jer su izgubile “vođu”. Drugi način je nešto sigurniji a dugoročno možda i efikasniji. Biramo male navike i jednu po jednu mijenjamo s nekom novom. Tako glavna loša navika ostaje bez pratnje a mi jačamo sebe s vremenom sve dok nismo spremni napasti i tu veliku.

Dakle, svatko ima svoj stil borbe, svoju strategiju. Ako niste sigurni kako krenuti i jeste li spremni za promjenu, krenite rezervirano i polako s malim ali sigurnim koracima.

Pristup, stav, ponašanje i promišljanje nam često odmažu

Mnogim ljudima nije nam dovoljno loše ili im je još uvijek dovoljno dobro da zapravo i ne žele raditi prevelike žrtve u životu. Velika je razlika između želim (jer svi nešto žele) i moram (to su oni koji često uspijevaju u promjeni). Većina još nije došla do moranja.

Mnogi sebe sažalijevaju i kukaju. Kukanje je navika i često se koristi kad ne želiš ništa drugo osim toga da te drugi slušaju. Kukanje umara tebe i druge i ne pomaže u postizanju promjene (a nije niti osobito privlačno).

Većina  se ljudi ne priprema za promjenu nego samo donosi odluku bez jasnih smjernica kako? Ljudi se generalno više pripremaju za odlazak na more nego za promjenu. Promjena uključuje pomno planiranje, ako nam je životno važna.

Ljudi ne traže podršku ili ne znaju koga bi pitali a promjena bez podrške je teško ostvariva. Loše smo navike stvarali u sinergiji s drugima, sad trebamo suputnike (nekad i supatnike) na novom putovanju. Na žalost lakše je pronaći podršku za stagnacijom, odnosno one koji će se složiti s kukanjem i reći: Da da, teško je to, ni ja ne mogu.

Mnogi prvo kreću u potragu za motivacijom umjesto angažmanom. Nemojte zaboraviti da uvijek smo motivirani za nešto. Nekad je motivacija usmjerena na status quo i život u zoni komfora. Velika motivacija nije potrebna u samom startu ako biramo prve male korake. Neka vaš angažman bude prioritet da ne gubite vrijeme na potragu za motivacijom.

Dakle, tko uspijeva u promjeni? Oni koji moraju, ni koji znaju kako i oni koji su spremni riskirati!

Što nam je činiti?

Trebamo promisliti, pripremiti se i imenovati podršku. Možemo prihvatiti sebe takvim kakvi jesmo, ali samo privremeno jer svaki dan možemo napredovati. Trebamo vježbati sitne uspjehe, ubijati male “zle” navike i razvijati male “dobre” navike i definitivno treba prestati kukati i preuzeti odgovornost za sebe i svoje ponašanje.

Svaka promjena započinje s prvim korakom. Prvi korak treba biti naprijed. Nekad je i noga u dupe korak naprijed. Bolje je da se opalimo sami nego da život to učini za nas.

Ako želite pokrenuti promjenu, niste sigurni koju ili kako, pročitajte našu trenutnu hit knjigu: Mala knjiga velikih promjena

Igor Čerenšek, mag. psych.

Povezane objave