Big Eddie i prijatelji – tko su i kako „nastaju“ serijske ubojice?

Jeste li čuli za Edmunda Kempera III.?

Nedavno je ovaj psihopatski serijski ubojica ponovno dobio na popularnosti kroz televizijsku seriju Mindhunter. Iza Big Eddieja koji se naizgled čini kao sasvim običan, simpatičan, pametan i druželjubivi pojedinac krije se višestruki ubojica vlastite majke, njezine prijateljice, bake, djeda i šest studentica. Kao da ubojstva sama po sebi nisu dovoljno potresna, priča o tome kako je imao seksualne odnose s leševima i skupljao dijelove tijela kao trofeje budi izuzetnu nelagodu.

Bez obzira na to koliko nam priče poput Edove utjeruju svojevrstan strah u kosti i izazivaju gađenje, interes za to kako je netko sposoban učiniti takva zlodjela je izuzetno velik. Mindhunter, Criminal Minds, Dexter, Joker, Extremely Wicked, Shockingly Evil and Vile samo su neki od popularnih naziva televizijskih serija, filmova i knjiga o izmišljenim ili stvarnim serijskim ubojicama. Međutim, kao i u ostalim televizijskim dramama, tako je i u ovima moguće vidjeti preuveličavanje stvarnih okolnosti, od samih prikaza počinitelja do profilera koji posjeduju nevjerojatnu sposobnost ne samo da „namirišu“ ponašanje zločinca i slijede njegov trag, već da u potpunosti razumiju ljudsku prirodu i iz samo kratkih promatranja mogu utvrditi bogate detalje nečije životne priče.

No dobro, idemo se usmjeriti na to što kažu realnost i znanost. Najčešće nakon famoznog uvoda gotovo svakog televizijskog materijala koji prikazuje detalje i posljedice počinjenog zločina, počinjemo s postavljanjem dva pitanja – „Tko je počinitelj’“ i „Zašto bi itko na tako okrutan način htio ubiti svoje bližnje ili potpune strance?“. Za početak, serijski ubojica je pojedinac koji ubija svoje žrtve (tri ili više osoba) kroz određeni vremenski period. Sama procjena broja žrtava serijskih ubojica, kao i broj ubojica unutar jedne zemlje znatno varira, što je najčešće posljedica kasnog uočavanja poveznice između ubojstava ili različitih definicija pojma „serijski ubojica“. Međutim, ono što se uvelike istraživalo je koje su to biološke, psihološke i sociološke odrednice jednog serijskog ubojice.

U tom smislu, zabilježene su značajne razlike u moždanoj aktivnosti između počinitelja ovog tipa i pojedinaca opće populacije, što za posljedicu može imati smanjenu emocionalnu regulaciju i teškoće u prepoznavanju neugodnih emocija poput straha. Također su uočeni specifični obrasci misli„Zaslužuje to.“, „Uzet ću ono što mi pripada.“, „Pokazat ću joj tko je glavni.“, „Da to nije htjela, ne bi se tako obukla.“, itd. Ono što sami često navode je kako su zlostavljani kao djeca, obično od strane majke ili drugih bliskih osoba, a nešto rjeđe govore o tome kako su bili pod utjecajem alkohola ili droge što je pak doprinijelo njihovim sadističkim maštarijama. Jedno istraživanje je pokazalo kako je od skupine kažnjenih, njih 40% bilo zlostavljano od strane bioloških roditelja ili posvojitelja, kod 12,1% bio je prisutan genetski faktor, njih 6,7% bili su okruženi nasiljem dok je na njih samo 2,1% djelovao neki drugi faktor.

Dakle, možemo zaključiti da osim faktora na koje mi ne možemo utjecati postoji velik broj njih na koje ipak možemo. Stoga, naša je odgovornost smanjiti sve oblike zlostavljanja koji se događaju u našoj okolini. Također, treba imati na umu da život u nepovoljnom okruženju ne mora odmah proizvesti serijskog ubojicu, ali da i dalje doprinosi razvoju velikog broja psihičkih poremećaja, delikventnog ponašanja kod mladih ili čak suicidu. Dobra vijest je ta da pravovremenom intervencijom možemo smanjiti vjerojatnost pojavljivanja različitih problema u društvu. O ulozi svakog od nas možete više pročitati u sljedećem članku potaknut još jednom hit serijom – 13 Reasons Why.

Sandra Župarić, mag.psych.

Povezane objave