Roditelje opravdano zanima kako im dijete napreduje na treningu pa tako često znaju biti i prisutni na samom treningu, ukoliko to trener dopušta. Međutim, kada roditelji prisustvuju treninzima svoje djece, ponekad ostanu iznenađeni (a poneki od njih čak i ljuti) kad vide da njihovo dijete podučava drugo dijete ili biva podučavano od drugog djeteta.
Ta ljutnja ili zabrinutost zapravo najčešće dolaze iz straha da će njihovo dijete možda trenažno nazadovati ako vrijeme provodi trenirajući uz mlađu djecu, dok se roditelji mlađe djece mogu brinuti oko toga kako će se njihovo dijete snaći u društvu starijih, hoće li krivo naučiti pojedine elemente i hoće li ostati zakinuto za znanje koje je umjesto od starijeg prijatelja s treninga moglo dobiti od trenera. Također, često je stajalište da zadaća podučavanja pripada isključivo treneru.
Također je često mišljenje da se trening teško može istovremeno provoditi sa starijom i mlađom djecom. Postoji mišljenje da se u takvim situacijama planiraju treninzi koji sadrže aktivnosti koje su prilagođene mlađoj djeci, dok će ih starija djeca isto tako popratiti, ali bez nekog razvojnog učinka za njih.
Međutim, djeca se mijenjaju, a mijenja se i način na koji uče, stoga se u posljednje vrijeme sve više priča o suradničkom učenju.
Suradničko učenje odnosi se na zajedničko učenje u paru ili u manjim skupinama, a temelji se na ideji da će djeca lakše otkriti, spoznati i razumjeti složene pojmove i procese ako međusobno razgovaraju o onome što je predmet učenja. Rezultati brojnih istraživanja pokazuju da ona djeca koja imaju priliku učiti na ovakav način uče brže i lakše, a znanje im je dugotrajnije.
Iako prvenstveno korišteno u vrtiću i školi, suradničko učenje se može uspješno implementirati i u trening. Na taj se način djeca različite dobi međusobno potiču na suradnju pri čemu poštuju individualne razlike. Na takvom treningu starija djeca lakše iznose svoje ideje i mišljenja, razvijaju strpljivost i odgovornost te razvijaju veće samopouzdanje kroz ulogu vođe, čime učvršćuju i vlastitu sliku o sebi. S druge strane, mlađa djeca se više aktiviraju i više komuniciraju sa starijom djecom no što bi to inače činila te se osjećaju sigurnije kad primaju pomoć starije djece jer se osjećaju kompetentnijima kada pogriješe u njihovoj blizini nego u blizini odrasle osobe. Osim toga, gledajući stariju djecu mlađa djeca uče kako biti samostalna te ulažu više truda u svladavanje pokazane vježbe, a samim time ju i brže nauče. Također, na ovakvim treninzima djeca međusobno puno više surađuju i međusobno si pomažu što pridonosi razvoju njihovih socijalnih vještina.
Dakle, moderna djeca zahtijevaju moderne načine učenja i poučavanja, a suradničko učenje je jedan od takvih načina. Ukoliko ste trener, slobodno probajte ovakav način rada uvrstiti u svoj trening, a ukoliko ste roditelj, nemojte se brinuti da će vaše dijete nešto izgubiti učeći drugo dijete ili od njega. Čak štoviše, može dobiti i puno više nego od klasičnog treninga.
Martina Kolak i Maja Vidaković, mag. psych.
