Kako reagirate na pogrešku?

Uzet ćemo za primjer vrhunskog sportaša koji je u ovom trenutku gotovo po svim komponentama treniranosti spreman. Zdrav je, odrađene su kvalitetne tehničko-taktičke i kondicijske pripreme; sad samo treba izaći na teren i pokazati svoje. U finalu je na prestižnom natjecanju i po svim mjerama bi trebao „uzeti zlato“. Dobio je znak za kretanje. Međutim, odjednom se dogodila pogreška i nakon nje kao da je sve palo u vodu. Izgubio je fokus i greške su se samo krenule nizati. Izgubio je. Što se dogodilo?

Većina nas tada voli reći – Ah, pa bio je spreman i mogao je, ali je očito „bilo do glave“. Sigurno vam je to poznato, kad više ne znamo što bismo popravili, počnemo kriviti „glavu“. Međutim, idemo malo iskoristiti znanost i pogledati gdje je to točno zapelo „u glavi“.

U razumijevanju ovog čestog slučaja nam mogu pomoću principi kronometrije mentalnog procesiranja na kompleksnom reakciometru Drenovac (CRD). Radi se o uređaju koji bilježi naše vrijeme reakcije s obzirom na zadane zadatke. Ti zadaci predstavljaju više različitih kognitivnih funkcija koje su potrebne pojedincima svih zanimanja, a naša učinkovitost u njima ovisi o nizu faktora, od iskustva do kapaciteta našeg središnjeg živčanog sustava. Kako bismo pobliže objasnili što se događa, pogledajmo graf!

Zamislite da svaki stupac predstavlja jedan zadatak jednake težine za kojeg bi vam trebalo jednako vrijeme da ga „savršeno“ riješite (npr. matematički zadatak, šut na gol, pisanje maila i sl.). Crveni dio stupca vam pokazuje koliko bi vam trebalo vremena kad biste odradili sve savršeno. Međutim, realnost nije takva. Zapravo imate jako puno plavih nastavaka (tzv. balast ili „smeće“) koji vam govore da ste sporiji u stvarnosti, sprečavaju vas u savršenoj izvedbi i povećavaju vjerojatnost pogreške.

Kod većine ljudi se na početku aktivnosti (utakmice, ispita, predstave i sl.) dogodi da se zbog samog susreta s aktivnosti „uzbude“ – poraste intenzitet, odnosno pobuđenost živčanog sustava (početni balast). S vremenom se smirite i fokus je dobar, međutim, u nekom trenutku dođe do pogreške. Počinjete se kriviti, vrijeđati, nikako ne možete zaboraviti pogrešku, blokirali ste se i ne znate dalje. Ukratko, emocije su preuzele. Fokus je raspršen i greške se krenu nizati (ustrajete u istoj neuspješnoj taktici ili radite pokrete koje inače ne biste nikad), plavi dijelovi stupca samo rastu, a vi postajete sve sporiji. Drugim riječima, gubite dragocjeno vrijeme.

U takvim trenucima vam samo može pomoći da pogrešku ostavite u prošlosti, prihvatite je, usmjerite se na sadašnjost, iskoristite jednu od tehnika plitkog opuštanja i ponovite svoje zadatke. Smanjite to izgubljeno vrijeme i nepotrebno umaranje mišića koji su postali napetiji samo zbog presnažne emocionalne reakcije. Na kraju krajeva, ako su vam nesvjesno aktivirani mišići koji tada ne trebaju biti, smanjujete svoju brzinu, preciznost, a time i opseg pokreta na kojemu ste sve ovo vrijeme mukotrpno radili. Što više smanjite negativnu reakciju na pogrešku, veća je vjerojatnost da ćete brzo vratiti fokus i potencijalno uspjeti ispraviti situaciju, a nakon utakmice pogrešku iskoristite kao povratnu informaciju koja će vam pomoći da napredujete i nastavite rasti.

I vi dragi suigrači, treneri, profesori i direktori, dobro razmislite kako ćete reagirati na nečiju pogrešku za vrijeme izvedbe. Jeste li sigurni da im sa svojom negativnom reakcijom želite narušiti fokus tako što im na njihovo samovrijeđanje još dodate i svoje uvrede? Probajte osvijestiti da tako samo povećavate vjerojatnost da ćete izgubiti ili da će učenik zbog negativnih emocija zaboraviti ono znanje koje je stekao. U trenutku izvedbe pokušajte biti što veća podrška, umanjite značenje te pogreške, a nakon izvedbe im dajte konkretne informacije kako mogu ispraviti pogrešku i poboljšati buduću izvedbu.

Ako vam pogreška i dalje oduzima sav fokus, a vi ne znate što s time, slobodno nam se obratite na info@mentalnitrening.hr

Sandra Župarić, mag.psych.

Povezane objave