Kako preživjeti kupovinu uskršnjih poklona?

Danas idemo u Arenu, ne najveću sportsku arenu u Hrvatskoj već u shopping centar Arena. Trebaju nam kruh, jaja, čokoladni zečevi, „nešto slatko“ i lijepa košulja za večernji izlazak. Počet ćemo s košuljom, probali smo jednu u prvoj trgovini, čini se „ok“ idemo, za svaki slučaj, pogledati u drugu trgovinu, treću, četvrtu,…sad smo našli još njih 5 dobrih. Ipak ćemo odluku ostaviti za kasnije da budemo „pametniji“. U međuvremenu ćemo otići po hranu. Kruh i jaja su kruh i jaja – tu se nema što puno birati. Milkini čokoladni zečevi ili oni od Ferrera? Može, ljubičasti zečevi. Sad smo mi na redu, „cheat day“ nam je i obećali smo si uzeti jednu stvar. Stojimo pred onim divovskim redom slatkiša. Keksi, gumeni, muffini, ove boje one boje, jeftiniji ili skuplji, ovakvog oblika ili takve veličine. Stojimo već 10 minuta pred tim policama, bombardirani s 845 vrsta slatkiša i ne znamo što kupiti. Na kraju umorni od razmišljanja uzmemo jaffa kekse. Završimo i brzo odemo po košulju koja je kao najbolji izbor. Napokon smo došli kući, mrtvi umorni od dugotrajnog biranja. Oblačimo košulju da brzo pošaljemo sliku prijateljicama. Odjednom „najbolja“ košulja ne ide uz plave traperice i bolje da smo uzeli onu drugu malo tamniju. Ništa, idemo se utješiti cijelom kutijom jaffa keksa –  na kraju je i to još više razočaravajući odabir od košulje, nema dovoljno čokolade. Bolje bi bilo da smo kupili onu XXL Milku.

 Ova karikatura nas uvodi u proces mukotrpnog donošenja odluke. Vjerujemo kako je sloboda sama po sebi dobra stvar, vrijedna truda i jedan od osnovnih čimbenika ljudskosti. Kada čovjek dobije slobodu više nitko ne mora odlučivati u njegovo ime. Jedan od načina povećanja slobode je davanjem većeg broja mogućnosti. Dakle, što je više izbora sretniji smo. Tako si to, uglavnom, objašnjavamo.

Berry Schwartz u svojoj knjizi „The Paradox of Choice“ tvrdi da prevelika sloboda izbora često može dovesti do paralize. Sukladno s brojem izbora rastu naša očekivanja, količina uloženog truda u proces biranja i želja da se ne odabere pogrešno. Nakon što pojedinac napokon izabere, često počne osjećati nezadovoljstvo jer nije ispunio svoja očekivanja, a alternative se odjednom počnu činiti kao bolji izbori.  Ova eksplozija izbora događa se i kod puno većih stvari od odabira idealne košulje ili dugoočekivanog „cheat day“ deserta. Primjerice, kako biste s 18 godina izabrali fakultet („ono sa čime ćete se baviti cijeli život“) morate proći kroz ogromnu listu a da Vam pri tome fali pola informacija. Kasnije Vas čekaju klasična pitanja iz područja obitelj ili karijera, pa si krenemo postavljati pitanja – treba li se vjenčati, za koga, sada ili kasnije, prvo karijera ili djeca, gdje ćete živjeti,… i tako dalje, u nedogled.

Možemo reći da nam život ovisi o mnoštvu izbora, bilo to malih ili velikih, samo je stvar u tome da si donošenje odluka možemo olakšati. Sigurno poznajete one koji će razbijati glavu s najmanjim sitnicama, dok će se drugi ubrzo zadovoljiti s jednostavnijim izborom i uzeti prvu ili drugu stvar koja se nudi. Schwartz je to objasnio kroz koncept maksimiziranja. Ako tražite i prihvaćate samo najbolje, vjerojatno ste maximizer. Maximizersi trebaju biti sigurni da kada donesu odluku odaberu najbolju, gotovo savršenu. Ali  se  tu postavlja pitanje kako sa sigurnošću možemo znati da je bilo koja od ponuđenih opcija baš najbolja, pa tako odgađaju svoju odluku, čekaju „bolje sutra“, prekosutra i na kraju taj dan nikad ne dođe. Često za njih kažete da su Overthinkeri. Alternativa maximizeru je Satisficer, koji će se zadovoljiti „dovoljno dobrom“ opcijom. Maximizerima se takvi pojedinci mogu činiti kao da se zadovoljavaju prosječnim stvarima. Međutim, satisficer će uvijek postaviti određene standarde i tražiti sve dok ih ne ispuni, a nakon odabira neće brinuti o tome postoji li neka bolja opcija. Bit je u tome da je u redu težiti boljem, ali maximizersi na kraju mukotrpnog procesa najčešće osjećaju nezadovoljstvo. Napravljen je eksperiment u kojem se jednoj skupini ispitanika dala mogućnost da biraju između 6 vrsta čokolade, a drugoj između 30. Pojedinci koji su birali između 6 vrsta bili su značajno zadovoljniji.

Ako ste maximizer, ono što vam može pomoći je da si pravilno postavite ciljeve koji su u skladu s vašim vrijednostima, posložite po prioritetima, a prema tome rasporedite vrijeme koje ćete uložiti u donošenje tih odluka. Kod manje važnih odluka (npr. izbor šampona za kosu) zauzmite stav satisficera i zadovoljite se uobičajenom ili dovoljno dobrom opcijom i ostavite više vremena za donošenje važnijih životnih odluka. Kad ste napokon odabrali, počnite živjeti u trenutku i zauzmite KTJ stav. Donijeli ste odluku, možda ste pogriješili, ali nema nazad. Na kraju iskoristite posljedice kao povratnu informaciju koja će vam pomoći u donošenju novih odluka.

U sljedećem članku vas očekuju dva konkretna modela kroz koja ćete naučiti kako se riješiti dileme i kako rasporediti radne zadatke prema važnosti i hitnosti. Tijekom idućeg tjedna svakako možete pratiti i naše Instagram priče na kojima će biti predstavljeni dodatni modeli, a do tada nam se slobodno možete obratiti na info@mentalnitrening.hr.

Sandra Župarić, mag.psych.

Povezane objave