Svjetska zdravstvena organizacija je 2011. godine procijenila da približno 15% svjetske populacije živi s nekakvim oblikom invaliditeta. Drugim riječima, osobe s invaliditetom predstavljaju najveću manjinu na svijetu i kao takvu, socijalno ugroženu. Pa što onda znači sport u životu osoba s invaliditetom?
Ukoliko je invaliditet nastao kasnije u životu, sport je takvim osobama u život najčešće uveden u svrhu rehabilitacije i oporavka. Nažalost, često ovdje bavljenje sportom i prestaje. Međutim, bavljenje sportom ima višestruke dobrobiti i svakako je nešto što treba poticati.
Jedno od objašnjenja pozitivnog utjecaja tjelesne aktivnosti polazi od pretpostavke da nije aktivnost sama po sebi ta koja poboljšava naše mentalno zdravlje, već je to interakcija s drugim ljudima koja se odvija tijekom vježbanja i koja nam donosi zadovoljstvo.
Drugo objašnjenje pozitivnog utjecaja tjelesne aktivnosti na našu psihološku dobrobit temelji se na pozitivnim osjećajima i razmišljanju koje se javlja nakon te aktivnosti. Točnije, nakon što smo svladali neki tjelesno zahtjevan zadatak, vjerojatno ćemo doživjeti osjećaj samoefikasnosti. Ovaj osjećaj definira se kao uvjerenje da smo sposobni udovoljiti zahtjevima zadataka koji se postavljaju pred nas, a dovodi do osjećaja postignuća i ponosa, što posljedično umanjuje negativne emocije i depresiju.
Dakle, sport prije svega ima svrhu osnaživanja. Kroz sport se pojedinci uče preuzimanju kontrole nad svojim životom i stječu sposobnost poduzeti neke akcije da se stvari s kojima su nezadovoljni promijene. Također, fokus se s nedostataka pomiče na vrline i posebnosti.
Nadalje, sport je izrazito važan za formiranje identiteta. Sportaše s invaliditetom se sve češće gleda prvo kao sportaše, a tek onda kao osobe s invaliditetom. Također, organizirana fizička aktivnost unutar sportskih klubova i zajednica ima veći efekt na mentalno zdravlje i socijalnu inkluziju pojedinca od same aktivnosti. Naime, sudjelovanje u grupnoj fizičkoj aktivnosti potiče socijalizaciju što je važna komponenta razvoja identiteta.
Osobe s invaliditetom kroz sport postižu veću ravnopravnost u društvu. Drugi ljudi drugačije gledaju na njih i na invaliditet, manje ih se boje, a više im se dive. Mijenja se percepcija u javnosti i ljudi shvaćaju da osobe s invaliditetom mogu više nego što drugi misle.
Također, osobe koje se sustavno bave sportom imaju veću vjerojatnost razvoja mentalnog fitnesa od osoba koje se ne bave sportom. Mentalni fitnes znači čvrstoću, snagu, aktivnost, fleksibilnost, sposobnost prilagodbe, otpornost, izdržljivost… Mentalni fitnes podrazumijeva mentalno zdravlje, funkcionalnost, pripremljenost te kontinuirani rad na sebi s ciljem poboljšanja vlastite izvedbe, koristeći provjerene treninge, alate i stručnu podršku. Sport, naime, potiče izgradnju otpornosti na stres, poboljšava načine suočavanja sa stresnim situacijama, a djeluje i na samu prevenciju pojave stresa. Također, sport poboljšava načine suočavanja s neuspjehom, a organizirani sport pozitivno utječe i na radne navike pojedinca.
Čini se da u bavljenju sportom gotovo pa i nema negativnih strana zato razmislite kako ga uklopiti u vaš život ili život vašeg djeteta bez obzira ako u tom životu postoje i neke poteškoće jer – jednostavno se isplati, a napredak je garantiran! Stoga omogućite sebi ili svom djetetu ispunjeniji život, veće zadovoljstvo sobom i svakodnevno rušenje vlastitih barijera!
