Ti sigurno ne želiš biti profesionalni sportaš

Gdje smo bili i što smo radili 2018.
29. prosinca 2018.
Što je samoefikasnost i kako raditi na njoj?
27. siječnja 2019.
Show all

Djeca u prvim razgovorima i razmišljanjima o tome što žele biti u životu, negdje tamo prije polaska u osnovnu školu, često požele biti nogometaši. Ili rukometaši. Ovisno o tome koja je naša selekcija posljednja ostavila vrhunski dojam. U svakom slučaju, mnogi žele biti sportaši i to je razumljivo. Sport je igra, a svi se volimo igrati. Sport je natjecanje, prate ga intenzivne emocije, donosi popularnost i mnoge druge stvari, privlačne mnogima od nas, bez obzira na dob.

Česta percepcija sportaša je upravo kroz najsjajnije lice sporta. Pamtimo pobjede, veselje, uspjehe. Na popularnost sportaša gledamo isključivo kao na dobru stvar, na putovanja na koja ih sport vodi također. Zaradu gledamo kroz najveće zvijezde najpopularnijih sportova, novcima im mjerimo sreću u životu. Biti profesionalni sportaš vjerojatno je najbolje zanimanje na svijetu!

Iako se kao veliki zaljubljenik u sport gotovo i moram složiti s ovom tezom i prihvatiti da je biti profesionalac u sportu predivno, želim pogledati i drugu stranu medalje. Pa krenimo.

Popularnost je divna stvar. Tvoje mišljenje i pojava je važna. U isto vrijeme popularnost bitno umanjuje privatnost pa životni propusti koji se svima dogode, u tvom slučaju mogu postati predmet javne rasprave. Sve to naočigled tvoje obitelji, majke, djece…

Igrom zarađivati za život također zvuči nevjerojatno. Jednom kada igra postane posao, igra se po drugačijim pravilima. Dva treninga dnevno, između odmor samo da možeš izdržati. Obroci što striktnije planirani jer su važan dio sportskog života. Spavanje u određeno vrijeme i određenog trajanja da bi se tijelo oporavilo. Putovanja na kojima neki novi grad vidiš samo iz aviona i autobusa i koja često samo izmore. Ozljede kao posljedica velikih tjelesnih napora, zahtijevaju tretman liječnika i fizioterapeuta. Kad nema ozljeda, prije svakog treninga radiš prevenciju da se ne bi ozlijedio. Poneka sponzorska obaveza sigurno će uzeti dio tvog vremena. Ako si tražen, bit će i previše sponzorskih obaveza, a ako nisi onda ćeš ih sam tražiti jer ti trebaju u tvojoj karijeri. U danu imaš jako malo vremena za svoju obitelj ili za sebe. Možda čak živiš na udaljenoj lokaciji pa djecu viđaš Skypom. Socijalni život je ograničen zbog svega navedenog. Ako si odselio zbog sporta, stvaraš novi socijalni krug, krećeš iz početka. Sve manje stigneš vidjeti drage ljude koji su podrška i bez kojih život nije isti.

Poslodavci, navijači, sponzori, ljudi iz saveza, rijetko te pitaju kako si i možeš li. Od tebe se očekuje najviše i nema se o tome što puno pričati. Znaju se tvoje obaveze. No, ti si i dalje čovjek prije svega. Imaš bolje i lošije dane, nisi brojka niti statistika, sigurno nisu stroj i ne možeš uvijek biti najbolji, iako to želiš.

Nikako vas ne želim odgovoriti od profesionalnog bavljenja sportom. Ipak, profesionalni sport nije samo med i mlijeko. Traži velika odricanja i velika ulaganja. Testira granice tjelesne izdržljivosti i snage, izrabljuje tijelo do točke pucanja, stavlja mnoge aspekte života na pauzu i donosi jako veliko mentalno opterećenje.

Upravo o mentalnom opterećenju profesionalnih sportaša mi znamo jako puno. Kako se organizirati, kako usmjeriti fokus na prave stvari, kako kontrolirati emocije u stresnim situacijama, kako pripremiti trening i natjecanje? Kako preživjeti i uživati u sportskoj karijeri pa nastaviti živjeti ispunjen život nakon karijere?

Ti sigurno želiš biti profesionalni sportaš i pritom imati najbolju moguću podršku!

petar nikolic mentalni trening

Petar Nikolić prof. psih.