Mindfulness, svjesnost, sadašnji trenutak, meditacija… Zvuči komplicirano kada pričamo o djeci, zar ne? Je li mindfulness rezerviran samo za odrasle? U kojoj je dobi dijete spremno na mindfulness?
Možda će vas začuditi činjenica da su djeca u većoj mjeri mindful nego odrasli. Štoviše, što je dijete mlađe, to u većoj mjeri živi po mindfulness principima. Za početak, prisjetimo se pojednostavljene definicije prema kojoj je mindfulness usmjeravanje pažnje na sadašnji trenutak i zavirimo u dječji svijet opažanja i igre. Male bebe kada prime igračku, potpuno se usmjeravaju na nju. Beba pozorno promatra igračku iz svih kutova, okreće je u rukama, opipava, prinosi je ustima. Kada se djeca igraju, pažnja im je potpuno usmjerena na igru, zanemaruju brojne distrakcije u njima i izvan njih, ne razmišljaju o drugim stvarima. Ne čuju žamor ljudi, ne osjete glad. Žive i ponašaju se iz trenutka u trenutak. U jednom trenutku mogu plakati, a u drugom se smijati, ovisno o tome na što im je usmjerena pažnja. Djeca u manjoj mjeri razmišljaju o onome što je bilo i što će biti. Bitno im je ono što se događa ovdje i sada. Djeca maštaju, sklona su vizualizaciji, sposobna su učiti duboko disati i umiriti se.
No zašto djeca prestaju biti mindful? Kada prestaju biti svjesni i obraćati pozornost na ono što rade? Djeci svakodnevno govorimo što i kada trebaju učiniti: kada se probuditi, ići u školu, objedovati, učiti strane jezike, trenirati, ići u park i vratiti se iz parka. Lista svakodnevnih obveza često je duga s brojnim stavkama. Nedostatak njihovog odlučivanja dovodi do automatskog obavljanja dnevnih aktivnosti koje im nisu po volji, za koje su u određenom trenutku nezainteresirani ili su jednostavno umorni. Ponekad zaborave da su napravili neku aktivnost. Ovo ne ukazuje na nedostatak pamćenja, već na neobraćanje pozornosti. Trebamo li ih kriviti? I ne baš. Prisjetite se koliko puta zaboravite gdje ste parkirali auto kad iziđete iz zgrade ili trgovačkog centra. Zašto se to dogodilo? Jer ste po izlasku iz automobila u mislima bili negdje drugdje i niste usmjerili pozornost na ono što se događa u sadašnjem trenutku.
Složit ćemo se da djeca, prije intervencija nas odraslih, žive iz trenutka u trenutak. Ne zamaraju se prošlošću ili budućnošću, u omiljenoj aktivnosti usmjeravaju svoju pažnju samo na nju i žive u sadašnjem trenutku. Upravo to je mindfulness, usmjeravanje pažnje na sadašnji trenutak. A odgovor na pitanje s početka priče glasi – djeca nikada nisu premlada za mindfulness jer im je život u sadašnjem trenutku itekako poznat. Ako im aktivnosti i rječnik mindfulnessa prilagodimo dobi, onda je to svakako jezik koji razumiju.
Iva Matijašić Lončarević, mag.psych.
