U sportu se sve više traži savršenstvo i mala prednost pred drugima. U vrhunskom sportu se pazi na svaki detalj sportaševa života pa tako i na težinu. Neki sportaši žele smršaviti kako bi postigli veći sportski uspjeh, a na neke treneri vrše pritisak kako bi maksimizirali svoju sportsku izvedbu. Većina sportaša tada promijeni svoju prehranu, ali nerijetko završe na nekoj od dijeta. No što kad dijeta ne funkcionira onako kako bi trebala? Što kada, uz silne treninge, sportaš ne gubi na težini koliko bi trebao?
Iako se poremećaji prehrane prvenstveno vežu uz opću populaciju, oni su čak i češći u sportskoj populaciji. Pri tome su istraživanja pokazala da se češće pojavljuju kod vrhunskih sportaša, posebice žena i u sportovima koji naglašavaju izgled tijela (npr. ritmička gimnastika, umjetničko klizanje) te u sportovima u kojima postoje težinske kategorije (npr. judo, karate).
Najčešći poremećaji prehrane su anoreksija i bulimija. Anoreksiju obilježava smanjeni unos hrane, intenzivan strah i izbjegavanje povećanja tjelesne težine te iskrivljena percepcija vlastitog izgleda (uvijek su nezadovoljni izgledom). Bulimiju karakteriziraju ponavljajuće epizode prejedanja pri čemu osoba osjeća da nema kontrolu nad svojim ponašanjem i ne može prestati jesti, a koje prate različita ponašanja kako bi se spriječilo debljanje (npr. povraćanje, pretjerano vježbanje, upotreba laksativa).
Oba poremećaja nose ogromne rizike za organizam i imaju poguban utjecaj na mišiće, a kroz duži vremenski period čak dovode i do smrti. Čak i ako se osoba uspije oporaviti (što je samo po sebi rijetko), oštećenja i komplikacije ostaju. Također, bulimija često, paradoksalno, vodi do povećanja tjelesne težine jer se organizam navikne i počne brže probavljati hranu. Drugim riječima, iako se poremećaj razvije zbog želje za boljom sportskom izvedbom, na kraju pogubno utječe upravo na tu izvedbu, a onda i na sva ostala područja života. Naime, kvaliteta života je značajno i trajno narušena.
Iako se anoreksija i bulimija ponekad čine kao brz i učinkovit način gubitka par kilograma, osoba ubrzo izgubi kontrolu nad tim procesom i postane nemoguće prestati. Međutim, potrebno je neko vrijeme da se poremećaj razvije pa je važno reagirati na vrijeme. Ukoliko se primijetili neobične obrasce hranjenja ili pretjerano vježbanje (čak i unatoč umoru ili ozljedi) kod nekog od svojih sportaša ili suigrača, obavezno i što prije razgovarajte s njim/njom te mu/joj pomozite pronaći stručnu pomoć, a za početak se obratite liječniku opće prakse!
