Olimpijske igre u Rio de Janeiru 2016 su iza nas. Uzbuđenje je prošlo, dojmovi se još uvijek zbrajaju, pobjednici se još slave, ali većina sportaša se vraća „normalnom životu“. No što je to normalan život za vrhunske sportaše? Kako izgleda njihov život kad sezona završi i svjetla borilišta se ugase? A što kada kraj Olimpijskog ciklusa znači i kraj karijere?
Vrhunskim sportašima treninzi oduzimaju puno vremena. Recimo da prosječan sportaš trenira dva puta dnevno po dva sata, šest dana u tjednu. Takvom sportašu treninzi oduzimaju oko 5000 sati u jednom Olimpijskom ciklusu! U to nismo uračunali putovanja na treninge, natjecanja, brojne intervjue i gostovanja u emisijama te vrijeme potrebno za pravilnu prehranu i odmor koje zahtijeva vrhunski sport. Stoga vidimo da sportašima ne preostaje previše vremena za svakodnevni život, „normalni“ život koji uključuje druženje s obitelji i prijateljima, intimne odnose, obrazovanje i zabavu. Također, za razliku od ostalih poslova i karijera, ona vrhunskog sportaša ima rok trajanja. Tada vam svakodnevni raspored na koji ste se naučili, više ne treba i ostaje vam puno slobodnog vremena. Sportaši se često teško prilagođavaju na ovu promjenu.
Zato što sport čini veći dio njihova života, sportaši često temelje svoj identitet na tome. Oni su sportaši, europski ili svjetski pobjednici, Olimpijci… Javnost slavi sportaše i rijetko se pita tko je zapravo ta osoba iza medalje. Stoga ne čudi podatak da se depresija češće pojavljuje kod bivših sportaša nego u općoj populaciji. Osjećaj gubitka se često javlja nakon velikih sportskih događaja. Kada mjeseci i godine truda i rada dožive svoj vrhunac u velikoj i adrenalinskoj završnici, uobičajeno je osjećati se prazno i zbunjeno onime što nas čeka. Obično takvi osjećaji prate sportaše neko vrijeme dok ne počnu opet s treninzima i uobičajenim životom. No oni sportaši koji su se oprostili od profesionalnog sporta mogu imati većih poteškoća i negativni ih osjećaji mogu duže pratiti.
Pa kako možete ublažiti negativne osjećaje koje nosi kraj karijere i spriječiti pojavu većih problema?
Pripremite se na to što vas čeka. Osim ako razlog prekida karijere nije ozljeda, imate vremena odabrati trenutak u kojem ćete završiti svoju sportsku karijeru. Što veću kontrolu imamo, lakše ćemo podnijeti promjenu. Razmišljajte o tome što nakon karijere, koji su vam interesi, čime bi se mogli baviti i što ćete sa svim slobodnim vremenom koje ćete imati.
Tražite podršku. Priznati ranjivost i tražiti pomoć nije slabost, već snaga! Osim obitelji i drugih bliskih osoba, podršku možete tražiti i od svojih suigrača ili suparnika. Neki su već prošli proces prilagodbe pa vam mogu pomoći svojim iskustvom. Oni koji se još uvijek bave sportom, vjerojatno su svjesni da i njih čeka kraj karijere pa će imati razumijevanja za vaše potrebe.
Pronađite nove interese. Isprobajte nove stvari ili se napokon počnite baviti nečime što vas je uvijek zanimalo, ali niste imali dovoljno vremena. Nastavite ili završite obrazovanje, pronađite posao, posvetite se obitelji i prijateljima, nađite hobije… Mogućnosti je mnogo. Na koncu, uvijek se možete nastaviti baviti rekreativno sportom.
Izgradite svoj identitet izvan sporta. Ljudi su kompleksna bića s više uloga i identiteta. Pokušajte pronaći sebe u drugim ulogama. Vi niste samo ono što radite. Vi ste i sin/kći, sestra/brat, roditelj, prijatelj, supružnik…
Ovaj period prilagodbe na veliku životnu promjenu nije lagan. Dajte si vremena, budite strpljivi i ne ustručavajte se tražiti pomoć. Biti ljudsko biće nije slabost!