Biti roditelj (mladog) sportaša nije nimalo lagan zadatak. Osim svih uobičajenih uloga koje roditelji imaju, roditelji sportaša imaju ih još nekoliko pa su tako i vozači, sponzori, podrška, psiholozi, menadžeri i slično. Većina roditelja je spremna dati sve za svoju djecu pa tako i uložiti puno u njihov sportski razvoj. No što kada nismo sigurni uživaju li doista naša djeca u sportu?
Nerijetko nam se jave roditelji djece sportaša koji nisu sigurni žele li se njihova djeca zbilja baviti sportom ili treniraju zato da bi usrećili svoje roditelje. Posebice ako djeca imaju veliku tremu prije natjecanja, roditelji nisu sigurni uživa li dijete u sportu ili mu je sport preveliko opterećenje. Djeca ne žele razočarati svoje roditelje pa rade ono što misle da roditelji žele ne shvaćajući da oni samo žele da im djeca budu sretna. Kako onda možete saznati što Vaše dijete doista misli?
Izgradnjom dobrog odnosa i komunikacijom s Vašim djetetom, u svakom trenutku možete znati kako se ono osjeća i na koji način razmišlja. Otvorena i iskrena komunikacija preduvjet je za ostvarenje odnosa, dok je odnos najvažniji čimbenik svake promjene i ono što čini razliku. Dijete iz odnosa uči, a on treba biti pun razumijevanja, međusobnog poštivanja, uvažavanja i podrške. U velikoj većini slučajeva roditelj zna što je najbolje za njegovo dijete, ali sport je drugačiji i roditelj nije uvijek stručnjak. Stoga ponekad trebamo biti spremni prihvatiti da dijete zna više od nas bez obzira na godine.
Odnos se vremenom gradi. Isto tako, odnos se vremenom i mijenja. Međutim, komunikacija je uvijek iznimno važna, a slušanje je važnije od pričanja. Stoga slijede neki savjeti za bolju komunikaciju s djecom.
- Dajte djetetu priliku da kaže što misli i osjeća. Slušajte, ponekad i bez puno pitanja.
- Postavljajte otvorena pitanja (npr. umjesto „Jesi li nervozan?“ ili „Jesi li zadovoljan?“ možete pitati „Kako se osjećaš?“ ili „Što misliš o ovoj utakmici/meču?“).
- Ne dijelite savjete, osim ako ih dijete ne traži, no i tada treba biti oprezan i imati na umu da je dijete „stručnjak“ u svom sportu i možda zna više od Vas.
- Ne uvjeravajte dijete u to da je najbolje i da će sigurno pobijediti, nego mu budite podrška u svakoj situaciji.
- Budite iskreno zainteresirani za treninge, ali se ne miješajte u trenerov posao.
- Izbjegavajte apsolutne riječi, poput uvijek, nikad i stalno (npr. „Uvijek si nervozan prije natjecanja.“ ili „Nikad ne izgledaš kao da daješ sve od sebe na terenu.“).
- Pohvalite dijete ako je nešto dobro napravilo. Čak i ako nije ostvarilo željeni rezultat, možete ga pohvaliti za trud.
- Budite uvijek „pri ruci“ jer je sport težak i fizički i psihički, a put do uspjeha je jako dug.
Pritom imajte na umu da je komunikacija proces i da se uči, a stvaranje odnosa zahtijeva vrijeme. Stoga si dajte vremena, budite strpljivi i dajte djetetu do znanja da ste mu podrška bez obzira na sve.
