Za sve one koji izgore od emocija
22. travnja 2015.
Ja to ne mogu! Ili…?
10. svibnja 2015.
Show all

Griješite li u ključnim trenucima?, Griješite li u ključnim trenucima?

Slikovito bi bilo usporediti koncentraciju s tušem. Tuš palimo onda kada nam zatreba, a kada smo završili s njim, gasimo ga i ostavljamo za sljedeću rundu.

Koncentracija je sposobnost usmjeravanja pažnje na ono što je najvažnije u trenutnoj situaciji, a da pri tome ignoriramo distraktore, odnosno stvari koje nam odvraćaju pažnju. Distraktore možemo podijeliti na dvije skupine: unutarnje i vanjske. Vanjski distraktori su ometajući podražaji iz naše neposredne okoline koji odvlače naš fokus s važnih elemenata izvedbe. Unutarnji distraktori, kao što sam pojam i govori, nalaze se unutar nas, a manifestiraju se najčešće kroz negativne misli, emocije ili neke tjelesne osjete, poput boli i iscrpljenosti.

Razlika između vanjskih i unutarnjih distraktora je upravo ta što su nam vanjski distraktori nametnuti u trenutnoj okolini dok unutarnje distraktore sami stvaramo kada brinemo o tome što mislimo ili osjećamo. Primjerice, razmišljamo o tome što će se dogoditi u budućnosti „još dvije minute me dijele od ulaska u finale“ ili žalimo za time što je bilo u prošlosti „od ovoga protivnika sam već gubio“, „prošli napad mi nije uspio, neće niti ovaj“.

Zbog povećanog mentalnog opterećenja tijekom natjecanja kao i zbog spoznaje o tome da nam negativne misli odvraćaju koncentraciju, javlja se efekt zbog kojeg naš mozak ne može lako potisnuti negativne misli. Upravo zato što ste dali veliku važnost svojim negativnim mislima i što si govorite da ne smijete o njima misliti, javlja se suprotan efekt pa o njima mislite. Kada ste na vama važnom natjecanju, kada imate osjećaj da se od vas puno očekuje i da ne smijete „zabrljati“, u takvom stanju ste svjesni kako vaše negativne misli dovode do svega onoga što upravo ne želite da vam se dogodi (slaba koncentracija i loša izvedba).

Takvim načinom razmišljanja, nažalost, automatski pridajete veliku važnost krivo usmjerenom fokusu na negativne misli.  Vi baš takve negativne misli jako želite izbaciti iz glave, a ne možete, jer ih mozak smatra važnima i tako vam unutarnji distraktori oduzimaju koncentraciju. U literaturi se ovo naziva „ironičnim procesom“ jer snažno ne želite biti koncentrirani na nevažne i otežavajuće stvari, a upravo ste na njih najviše koncentrirani.

Slična situacija javlja se u nekim sportovima gdje sportaši na natjecanju izvedu pogrešan pokret ili redoslijed pokreta koji nikada prije nisu krivo izveli. Takav pokret je već postao dio njihovog automatizma te oni više o njemu ne razmišljaju. Kako je onda moguće da na natjecanju bude krivo izveden?

Ovaj fenomen naziva se „gušenje pod pritiskom“, a zapravo predstavlja motivacijski paradoks koji kaže da postoje trenutci, najčešće u važnom dijelu samoga natjecanja, u kojima što se više trudite i želite određeni pokret izvesti bolje to je veća vjerojatnost da ćete pogriješiti. Uzrok ovakvog zanimljivog fenomena je pogrešno usmjerena koncentracija. Na treninzima je taj pokret (pucanje penala, vođenje lopte, plesni ili gimnastički pokret) automatiziran i vi se ne koncentrirate na trenutan pokret već se koncentrirate na neki vanjski faktor (npr. donji desni kut okvira gola, gledanje gdje su igrači, taktika). Onda se na natjecanju, kada ste pod pritiskom u važnoj situaciji, dogodi da Vam se koncentracija s inače ispravnih vanjskih faktora preusmjeri na razmišljanje o samom pokretu, a što onda postaje unutarnji distraktor. Naime, u važnim situacijama smatrate da izvedbu morate napraviti bolje nego ikada prije, i što je još važnije, razmišljate i koncentrirate se na sami pokret (npr. „prvo lijeva noga …, sada desna …, naginjem se na loptu…iii udarac … daleko iznad okvira“). Tada se događa značajna pogreška i nikome nije jasno kako se dogodila, a najmanje Vama i trenerima („a toliko puno smo to vježbali …“).

Automatizirani pokreti su puno brži od onih o kojima razmišljamo i koji su u našoj svijesti. Sjetite se koliko je danas vaš određeni pokret brži i bolje od onda kada se ga prvi puta radili i morali misliti o svakom detalju. Svrha treninga upravo i je da naše pokrete dovedemo do automatizma kako bi, primjerice, mogli voditi loptu u košarci i paralelno s time razmišljati o taktici za napad. Možemo reći da pretjerana analiza dovodi do paralize.

 Koncentraciju možete popraviti tako da:

  • postavljate ciljeve kroz jasne i specifične zadatke koje trebate izvršiti
  • vizualizirate neželjene situacije na terenu i načine kako se uspješno nositi s njima
  • osvijestite trenutak kada vam je koncentracija krivo usmjerena te se zatim unutarnjim samogovorom svjesno usmjerite na važne segmente igre (koje ste prethodno isplanirali)
  • imate rutinu prije natjecanja koja će vam ispuniti vrijeme prije nastupa, a posebno je važna rutina u ponašanju nakon pogreške

 

Želite naučiti kako Mentalni Treneri našeg tima rade s najboljim hrvatskim sportašima?

Naučite sve o MOTIVACIJI, FOKUSU i postizanju ZONE!

29.05. – 31.05. u Zagrebu održavamo naš program treninga “Mentalni trening za sportske trenere”.

Rezervirajte jedno od preostalih mjesta!

matej

Matej Tomazin, pripravnik