Najčešći “izgovor” za neuspješnu izvedbu je trema. Međutim što ako ju možemo kontrolirati?
Trema se može odnositi na sport ali i na sva ostala područja koja pred čovjeka stavljaju zahtjev za vrhunsku izvedbu (sport, pjevanje, polaganje ispita, predavanje, držanje govora i sl.).
Kad govorimo o prednatjecateljskoj tremi ili anksioznosti govorimo zapravo o stresu koji se javlja u specifičnim situacijama, odnosno prije nastupa. Dva su generalna mehanizma kojima se pristupa u okviru upravljanja stresom (stress managementa), a to je smanjenje ili redukcija stresa (sniziti tremu prije nastupa), i reinterpretiranje stresa (kako tremu shvatiti kao pozitivnan aspekt nastupa i iskoristiti za bolju izvedbu).
Procjena je ključna komponenta u procesu stvaranja stresa jer osoba stalno procjenjuje sebe u odnosu na svoju okolinu. Dvije se procjene javljaju prije stresa.
Prva, primarna procjena, je procjena značajnosti koju određena situacija ima za sportaša. Ako osoba u primarnoj procjeni pridaje veliku važnost i značenje situaciji javlja se sekundarna procjena.
U sekundarnoj procjeni osoba važe posjeduje li resurse potrebne za nošenje sa zahtjevima situacije, mogućim gubitkom, ozljedom ili izazovom. Ako osoba procjeni da nema resurse i kompetencije potrebne za nošenje sa zahtjevima, javlja se anksioznost. Procjena situacije ima ključnu ulogu u nošenju sa stresom jer određuje koji će intenzitet anksioznosti tj. treme sportaš doživjeti.
Smjer tumačenja stresa igra važnu ulogu u stress managementu, a tiče se toga smatra li sportaš da je intenzitet i količina treme koju doživljava pozitivna i olakšavajuća (pozitivna trema) ili je negativna i otežavajuća za nadolazeći nastup. Sportaševa procjena da je u mogućnosti kontrolirati stvari koje mu stvaraju stres određuje kako će interpretirati tremu odnosno anksiozne simptome (kao olakšavajuće ili kao otežavajuće za izvedbu).
Sportaši koji procjene da posjeduju kontrolu nad situacijom, percipiraju da su sposobni nositi se sa svojom tremom. Također, vjeruju da će postići zadane ciljeve i najčešće interpretiraju tremu kao pozitivan faktor koji će ih dovesti do željene izvedbe (pozitivna trema). Suprotno tome, sportaši koji procjene da nisu u kontroli i da se ne mogu nositi sa zahtjevima situacije, procjenjuju tremu kao negativan otežavajući faktor za izvedbu.
U jednom velikom istraživanju (Fletcher i Hanton, 2001) tražila se razlika između uspješnih i neuspješnih plivača u području anksioznosti. Otkriveno je da među njima nema razlike u intenzitetu anksioznih simptoma. Ono u čemu je pronađena razlika je u tome da uspješni plivači anksiozne simptome interpretiraju kao pozitivne i olakšavajuće za njihovu izvedbu. Ukoliko trema izaziva poteškoće, postoji nekoliko savjeta kako možete „lošu“ tremu pretvoriti u „pozitivnu“.
Istraživanja su pokazala da najbolje rezultate daje kombinacija tehnika redukcije stresa i reinterpretacije stresa. Redukcija stresa se postiže tehnikama disanja, progresivnom mišićnom relaksacijom, transcendentalnom meditacijom i autogenim treningom), a reinterpretacija stresa se postiže postavljanjem ciljeva, vizualizacijom, pozitivnim unutarnjim samogovorom i kognitivnim restrukturiranjem.
Reinterpretacijom stresa negativnu tremu postepeno pretvaramo u pozitivnu tremu. To postižemo tako da postavljamo ciljeve za natjecanje koji se tiču konkretnih zadataka i tehničko-taktičkih elementa koje moramo izvršiti („vraćam se u obranu kada izgubimo loptu“, „pokrivam svog igrača, uvijek i stalno“). O navedenom mislimo neposredno prije nastupa, a ne o rezultatu i posljedicama. Konkretni zadaci su nam u kontroli, a rezultat nije. Znamo da percepcija kontrole koju imamo nad situacijom ima važnu ulogu u stvaranju treme. Isto tako u tom trenutku koristimo unutarnji samogovor kako bi vratili misli, ako nam pobjegnu na razmišljanje o rezultatu. Ono što si govorimo možemo lakše kontrolirati od onoga što mislimo. Kratke vizualizacije kako savršeno izvodimo neki pokret, zabijamo gol ili ubacujem koš neposredno prije nastupa također pomažu. One potiču samopouzdanje koje nam je potrebno da bi vjerovali da kontroliramo situaciju. Tehnikom kognitivnog restrukturiranja možemo svjesno pokušati umanjiti važnost i značajnost sljedećeg natjecanja kako bi podnosili stres koji smo si sami nametnuli.
Preporuka za trenere, roditelje i starije klupske kolege je da mladim sportašima od najranijih početaka napominju da je važno kako se osjećaju neposredno prije natjecanja. Stanje u kojem se nalazimo prije izvedbe uvelike može utjecati na samu izvedbu. Prenošenjem ovog znanja na mlade sportaše nećemo postići uklanjanje osjećaja treme ili anksioznosti pred natjecanja, ali ćemo postići ispravnu interpretaciju signala koje nam tijelo šalje. Trema će biti prisutna, ali će ona biti pozitivna trema koja će im pomoći da intenzitet interpretiraju kao signal tijela koje je spremno i puno energije za nadolazeći nastup.
Na ovaj način možemo biti uspješni u reinterpretaciji treme kao nešto što može pomoći, a ne nužno odmoći baš onda kad želimo biti najbolji što možemo biti!
Kako bi saznali više o kontroli napetosti pred natjecanje, prijavite se za našu edukaciju Mentalni Trening za Trenere i psihologe
