Imaginacija ili zamišljanje se opisuje kao iskustvo koje imitira stvarno iskustvo te uključuje uporabu različitih osjeta (vid, sluh, njuh, kožne osjete, kinestetičke osjete…). Pritom je važno napomenuti da je osoba prilikom imaginacije budna i svjesna, po čemu se imaginacija razlikuje od snova.
U ovom području postoji pojmovna zbrka jer se pojmovi poput imaginacije, vizualizacije i mentalne vježbe koriste kao sinonimi. Međutim, među njima postoje velike razlike.
Među sportašima i trenerima, vizualizacija je vrlo popularna i prihvaćena metoda koju koriste za poboljšanje različitih aspekata sportske izvedbe. Brojni su razlozi zašto sportaši koriste vizualizaciju. To može biti učenje ili poboljšanje izvedbe, pamćenje i planiranje strategije te poboljšanje razumijevanja. Također, razlozi mogu biti motiviranje, mijenjanje misli i osjećaja koji se javljaju te reguliranje fizioloških odgovora organizma. U situaciji ozljede, vizualizacija može služiti kao pomoćno sredstvo u procesu oporavka, za upravljanje boli, ali i prevenciju budućih ozljeda.
Istraživanja su pokazala da je vizualizacija vrlo učinkovit način poboljšanja izvedbe, ali ne može zamijeniti fizički vježbu. Također, nekoliko stvari utječe na učinkovitost vizualizacije, među kojima su vrsta zadatka koji se zamišlja, iskustvo osobe, vrijeme i trajanje te sposobnost osobe da stvori i kontrolira živu sliku. Primjerice, sportaši bolji u vizualizaciji pokazuju veće koristi od ove tehnike. No dobra vijest je da je vizualizaciju moguće vježbati.
Istraživači razlikuju vrstu, funkciju i ishod vizualizacije. Vrsta služi za opisivanje sadržaja, odnosno odgovara na pitanje „što“. Funkcija opisuje svrhu ili razlog („zašto“), a ishod opisuje rezultat (npr. poboljšanje izvedbe, povećanje motivacije…). U pravilu, sadržaj vizualizacije treba odgovarati željenom ishodu.
Razlikujemo pet vrsta vizualizacije, a sportaši ih mogu koristiti pojedinačno ili u kombinaciji. To su:
- kognitivno specifična: vizualizacija vještina ili rehabilitacijskih vježbi (npr. penal)
- kognitivno generalna: vizualizacija strategija, plana igre i rutina (npr. rutina prije izvođenja udarca)
- motivacijsko specifična: vizualizacija specifičnih ciljeva i ponašanja usmjerenih prema cilju (npr. osvajanje medalje)
- motivacijsko generalna-pobuđenost: vizualizacija tjelesnih i emocionalnih iskustava (npr. stres, anksioznost)
- motivacijsko generalna-svladavanje: vizualizacija svladavanja izazovnih situacija (npr. ostati fokusiran i pozitivan nakon pogreške)
Međutim, novija istraživanja pokazuju da postoje i druge vrste, poput vizualizacije tijela (uključuju anatomske slike povezane s držanjem), vizualizacije zdravlja i izgleda te unutarnjih procesa zacjeljenja prilikom ozljeda. Također postoji i kinestetička vizualizacija koja uključuje doživljaj o tome kako je izvoditi neku aktivnost, pri čemu je važno uključiti i snagu i trud uložen u pokret te položaj tijela u prostoru.
Za vizualizacija je važno osobno značenje koje slika ima za osobu koja zamišlja. Poznato je da istu sliku različiti sportaši mogu različito protumačiti i može izazvati različite reakcije. Stoga je važno vizualizaciju prilagoditi svakoj osobi pojedinačno.
PETTLEP model se temelji na spoznaji da su slične mozgovne strukture aktivne pri stvarnoj izvedbi pokreta i vizualizaciji tog pokreta. Upravo je to i razlog zbog kojeg je učinkovita u poboljšanju sportske izvedbe. Međutim, da bi imala što veći učinak, ona treba biti što sličnija stvarnom iskustvu u sljedećih sedam elemenata modela: fizički (Physical), okolinski (Environment), zadatak (Task), vrijeme (Timing), učenje (Learning), emocije (Emotions) i perspektiva (Perspective).
Fizički element se odnosi na to koliko vizualizacija fizički liči na stvarnu izvedbu (npr. držanje tijela, dres, držanje rekvizita), a okolinski se odnosi na fizičku okolinu, odnosno dvoranu/teren/stadion. Zadatak se odnosi na samu uvježbanost zadatka i stupanj izvedbe. Vrijeme se odnosi na to da bi vizualizacija trebala trajati jednako dugo kao i stvarna izvedba, dok se učenje odnosi na fazu učenja pokreta i treba oslikavati stvarnu uvježbanost te kako se ona mijenja tijekom vremena. Emocije se odnose na sve osjećaje i uzbuđenje koje se javlja prilikom stvarne izvedbe, pri čemu bi ipak negativne emocije trebalo zamijeniti pozitivnima. Na koncu, perspektiva se odnosi na perspektivu koju sportaš doista ima pri izvođenju pokreta (odnosno, unutarnju poziciju, a ne kao da sebe vidi izvana).
Nadamo se da smo vam ovim pregledom malo približili vizualizaciju i potaknuli vas na njeno korištenje. Budite uporni, vježbajte i rezultati neće izostati!
