Na nedavno održanoj edukaciju u Sarajevu, novinari su nas pitali koja nam je omiljena tehnika koju koristimo?
Mentalni Trening koristi brojne tehnike usmjerene na sportaša i unapređenje njegove izvedbe ili poboljšanje stanja u kojem se nalazi. Međutim, bez pravog sportskog stava vjerujemo da sportaš teško može realizirati svoje mogućnosti ili ostvariti željeni rezultat. Stav se teško može podučiti, on se razvija kroz odnos.
Iz tog razloga vjerujemo da je odnos sa sportašem najvrijedniji alat ili tehnika koju koristimo. Uspostavom odnosa zapravo postižemo veći dio rezultata s čime odnos postaje neizostavni dio procesa mentalne pripreme. Ali mentalna priprema nije iznimka, uspostavi odnosa treba težiti u svakom dijelu procesa pripreme. On vrijedi i za odnos sportskog trenera i sportaša, kondicijskog trenera i sportaša, ali i odnos između trenera.
Podrška je najmoćnija metoda za promjenu uvjerenja kod sportaša.
Kakav odnos treba biti?
- Propagiramo li vrijednosti koje želimo da sportaš usvoji, tada i sami moramo živjeti iste i biti živući primjer za to što podučavamo. Način na koji vrijednosti komuniciramo sa sportašem mora biti konstantan i dosljedan, jer promjene u komunikaciji mogu značiti nepredvidive promjene u odnosu.
- Autentičan. Trebamo biti onakvi kakvi jesmo i najbolji što možemo biti. Pokušavamo li biti nešto što nismo, sportaš će to uočiti, te naše savjete i podršku neće shvaćati ozbiljno. Nedostatak autentičnosti može značiti raspad odnosa ili nemogućnost uspostave odnosa.
- Mi smo stručnjaci za to što radimo, a sportaš je stručnjak za svoje potrebe. Mi nismo nadređeni sportašu već u suradnji s njim pokušavamo mu pomoći da ostvari svoje ciljeve.
- Ono što nas veseli i ono što odobravamo dijelimo, jednako tako i ono što smatramo lošim ili neispravnim. Nepotrebno je naglašavati koliko će neiskrenost narušiti odnos dugoročno.
- Empatičan. Pokušavamo razumjeti sportaša i s emotivne strane, biti mu podrška u punom smislu riječi. Osjećaji su važne stvari koje utječu na ponašanje, pa poznavanje osjećaja sportaša u nekom trenutku može biti presudno za odnos ali i za izvedbu.
- Odnos prihvaćanja. Sportaša prihvaćamo onakvim kakav je. Svatko ima svoj vrline i svoje mane. Kroz odnos pokušavamo izgraditi vrline snažnijim i iskoristiti ih za napredak, dok mane pokušavamo u suradnji sa sportašem umanjiti.
- Jasno postavljene granice. Definiramo granice prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja. Takve granice moraju biti jasne i transparentne, jer kroz definiranje granica definiramo sebe u odnosu. Odnos bez granica neće učiniti dobro, već može naškoditi objema stranama.
Odnos koji krase navedene karakteristike postaje odnos iz kojeg proizlazi rezultat, a najvrijedniji rezultat je osobni napredak sportaša, ostvarenje njegovih kapaciteta i pozitivna osobna promjena koja će sportašu koristiti i u životu nakon sportske karijere i van samog sporta.
