Pritisak vršnjačke grupe – Peer Pressure

Trener u prolazu
8. studenoga 2014.
Veze na daljinu
22. studenoga 2014.
Show all

„Da netko skoči u bunar, hoćeš li i ti za njim?“ – mama

Svi se sjećamo slavnih rečenica, poput ove u uvodnom dijelu članka, kojima nas naši roditelji pokušavaju otrijezniti i otrgnuti od fenomena zvanog pritisak grupe.

Jesu li u tome uspjeli?

Nitko nikad!

Pritisak vršnjačke grupe je normalna pojava u odrastanju koja se događa u adolescenciji i označava težnju za prihvaćanjem od strane vršnjaka. Najčešće se odrazi u negativnom dijelu ponašanja pa tako adolescenti počinju pušiti, piti alkohol ili sudjelovati u nekim drugim neprilagođenim ponašanjima kao što su tučnjave i sl.

Svima nam se događalo i svima će se događati.

Zbog postojanja tog fenomena opstaju i rituali inicijacije koji su jasno definirani u plemenskim zajednicama dok u zapadnjačkom društvu, pravila nisu tako jasno definirana. Na zapadu inicijacije ovise o podneblju kojem pripadate ili o subkulturi u kojoj se krećete. Istraživanja pokazuju da, što su pravila inicijacije stroža, a moguće posljedice veće, to će pojedinac izražavati veću želju za uključivanjem u to društvo, odnosno grupu koja vrši inicijaciju. Ova pravila su posebno primjetna u sportskom okruženju gdje npr. ulazak u seniorsku ekipu može biti popraćeno prilično elaboriranim i nasilnim obredom inicijacije u svlačionici.

Dakle, prije ili kasnije, vaše dijete će se naći u situaciji gdje mu netko zaista nudi taj „bunar“ i skok u isti. Kako osnažiti dijete da kaže odlučno ne! u danoj situaciji?

Dok imate priliku, nemojte učiti dijete da je dobro da nešto učini jer će vas zadovoljiti na taj način („učini to tati za ljubav“) i pokušajte prihvatiti stav djeteta o okolini i ako se razlikuje od vašeg stava („ja mislim da to ipak nije tako“, „ja znam bolje“ i sl.). Prihvatite njegovu različitost kad god imate šansu.

Ako naučite dijete prihvaćanju, osnažili ste ga za sve buduće situacije kad se bude našlo ispred „bunara“ i netko mu kaže „skoči!“. Zdravo prihvaćanje ne znači da se slažete, niti da ste rezignirani oko nečega, prihvaćanjem (posebno različitosti) puštate mir u sebe i pružate si stabilnost. Prihvaćanje donosi slobodu od osuđivanja, a istodobno nam daje slobodu da odaberemo promjenu.

Adolescent koji prihvaća različitost, moći će biti različit.

Prihvaćanje je ključ. Koliko ste spremni na taj korak?

mia

Ana Kotzmuth, prof. psych.