Već je izlizana fraza kako je danas tempo života (pre)brz i kako nemamo vremena jedni za druge. Imate li kao sportski treneri dovoljno vremena za vaše sportaše i koristite li ga kvalitetno? Kakav je vaš odnos sa sportašima koje trenirate? Trenirate li njih ili samo njihove vještine?
Jednom davno, dok sam ulazio u pubertet i ranu adolescenciju, imao sam trenera koji je bio možda najvažnija osoba u mom životu u tom trenutku. Tako su se osjećali i moji suigrači. Godinama smo pamtili njegove poslovice, pitanja i mišljenja. Izazivao nas je, ne samo na terenu, već i izvan njega, da razmišljamo i rastemo. S odmakom od 20-ak godina razumijem da nije bio nadnaravna pojava, čudesni guru. Upoznao je svakoga od nas i sa svakim je imao podjednako dobar, a opet specifičan odnos. Danas kada i sam kao trener pokušavam naći svoje mjesto među sportašima koji su više različiti nego slični, još više cijenim njegovu ostavštinu.
Prvi mi je rekao da nismo svi isti, za razliku od svih drugih trenera koji su mi govorili da smo svi jednaki i svi krećemo s istih pozicija. Tada me frustriralo, a sada razumijem, zašto je Denis dobio i drugu i treću i petu priliku. A ja sam s druge strane bio na svakom treningu, radio i više nego što sam trebao i uvijek sam trebao napraviti još nešto. Danas znam da je Denis bio takav da ga se moralo kupiti drugačijim odnosom i da je nevjerojatno što ga je trener uopće zadržao u sportu toliko dugo. A meni si mogao napraviti sve, samo mi nemoj uzeti trening. Moj angažman nije dolazio u pitanje, zato su i zahtjevi bili veći.
Trener je imao treninge u kojima nas je namjerno dovodio do stanja frustracije. Glumio je pokvarenog suca i navijao za jednu momčad. Bilo je vike, suza, nepravde. A ima li nepravde na terenu? S vremenom je frustracija na treningu prerasla u inat. Kada vidiš da je špil namješten, trudi se još jače i jednom će okrenuti tvoja karta, znao je reći. Pažljivo je birao momčadi na treningu. Igrača koji je imao ogromnu motivaciju za postignućem, namjerno bi stavio sa slabijim suigračima kako bi izgubio. Danas vidim „masterplan“ u svim tim, nimalo nasumičnim potezima. Upoznao je svakog svog igrača. Znao je kome može vjerovati, koga mora tjerati na rad, znao je tko kako reagira na frustraciju, upoznao je svoje igrače. Nije bilo ograda. Pričali smo o filozofiji, o curama, izlascima, odnosu s roditeljima i profesorima. Stavljao nas je pred dileme svojim pitanjima i jedva susprezao smiješak dok smo se mi vrpoljili znajući da ima pravo. Doveo nas do toga da nam je bilo stalo do Alena koji je bio najslabiji igrač u momčadi. Znali smo da i on mora napredovati kako bismo mi bili jači. Znali smo kako je loš osjećaj kada se momčad okrene protiv tebe jer nam je to trener pokazao na našem primjeru i spustio nas na zemlju. Na neki način, odgojio je skupinu djece i usadio im trajnu ljubav prema sportu i dan danas, kada ga vidim, mislim da unaprijed zna što ću reći na neko od njegovih pitanja.
U ovoj priči nije važan moj bivši trener, posebno ne vama koji ga ne poznajete. Međutim, koliko poznajete sportaše s kojima radite? Jeste li dali dovoljno od sebe, vremena, angažmana i emocija, da biste upoznali svoje igrače i stavili ih pred izazove koji će im pomoći da upoznaju sebe i zapamte vas? Tehnika izvođenja vježbi, planovi i programi, ako dovoljno čitate, nalaze se u knjigama i nisu najveća trenerska mudrost. Da jesu, svi bismo radili po programu nekog Olimpijskog ili svjetskog prvaka, dodali utjecaj genetike i osobni angažman i rezultat bi bio zbroj tih komponenti. Predvidljiv. A to je sve što sport nije. I sve što međuljudski odnosi nisu.
Danas smo došli do velikog napretka u metodologiji treninga. Fizički i fiziološki, čini se da testiramo granice ljudskih mogućnosti. No, još uvijek ne možemo jednako kvalitetno objasniti i rasčlaniti dobru atmosferu u momčadi zbog koje se pobjede nižu i zbog koje članovi tima uživaju biti zajedno. Ono „neopipljivo“ između sportaša i trenera ili samih suigrača često je presudan faktor zadovoljstva i uspjeha u sportu. Vi svoj jedinstveni put i odnos sa svojim sportašima uspostavljate svakog dana, pri svakom susretu. Što bolje upoznate svoje sportaše i što im bolje približite svoju viziju sporta i života, vaši će ciljevi lakše postati kompatibilni i uspjeh će postati vaša realnost. Što više pružite, više ćete dobiti natrag. Saznajte tko su ljudi koje trenirate da ne biste bili trener u prolazu.
Petra Nikolić, prof. psych.
