Odnos trenera i sportaša: utjecaj iz oba smjera
19. listopada 2014.
Errare humanum est! – Ljudski je griješiti
1. studenoga 2014.
Show all

Za svakog sportaša samopouzdanje je vrlo važno pa isto vrijedi i za dijete koje se bavi sportom. Samopouzdani sportaš vjeruje da vrijedi, smireniji je i zadovoljniji sobom u odnosu na sportaša niskog samopouzdanja. Teže će odustati, bolje će prihvatiti i kritiku i pohvalu i bit će spremniji za suradnju.

Osjećaj samopouzdanja stvara se vrlo rano u životu. Značajne odrasle osobe, poput roditelja i trenera djeci su glavni izvor informacija o tome koliko su sposobni, voljeni itd. Samopouzdana djeca imaju bolji školski uspjeh, bolje odnose s roditeljima i vršnjacima i bolje postignuće u sportu. Postoji povezanost između samopouzdanja djeteta i stila odgoja, pri čemu razlikujemo četiri stila odgoja.

  1. Autoritarni roditelji su strogi, postavljaju velike zahtjeve pred dijete, a pritom pružaju malo podrške i topline. Komunikacija s djetetom je jednosmjerna, roditelji cijene poslušnost i pokoravanje autoritetu. Djeca takvih roditelja su često povučena i nesigurna, a dječaci znaju biti agresivni.
  2. Popustljivi roditelji su jako usmjereni prema djetetu, udovoljavaju mu i puno toga dopuštaju. Djetetu pružaju puno topline, postavljaju malo zahtjeva i imaju slabu kontrolu nad djetetovim ponašanjem. Djeca takvih roditelja su u osnovi pozitivna, ali nemaju samokontrolu, često su nesnalažljiva i bez osjećaja kontrole.
  3. Nezainteresirani roditelji se malo bave djetetom, a puno sobom. Ne pokazuju interes za djetetove aktivnosti, komunikaciju i emocionalno su nedostupni. Djeca su neposlušna, nesigurna, sklona delikventnom ponašanju.
  4. Autoritativni roditelji imaju čvrstu kontrolu nad djetetom, no iskazuju puno topline. Postavljaju zahtjeve primjerene dobi ili nešto veće, ali potiču djetetovu neovisnost, i kreativnost te pružaju djetetu podršku. Komunikacija s djetetom je dvosmjerna jer roditelji objašnjavaju svoje odluke, vode računa o osjećajima djeteta i pitaju djecu za mišljenje. Djeca su samopouzdana, imaju dobru samokontrolu i želju za postignućem.

Istraživanja kažu da roditelji komuniciraju sa svojim djetetom tek 15-ak minuta dnevno. Od tog vremena, oko 80% roditelji potroše na kritiziranje.

Što roditelji mogu poduzeti?

Saslušajte svoje dijete i otkrijte što vam želi reći svojim ponašanjem i riječima. Kritiku usmjerite na problem, a ne na dijete. Koristite komunikaciju kojom ćete njegovati samopouzdanje vašeg djeteta. Najprije opišite koje njegovo ponašanje vam smeta i objasnite zašto je tome tako. Također, objasnite mu zašto očekujete promjenu tog ponašanja. Uvažite djetetov stav i pokažite razumijevanje za njegovo mišljenje i osjećaje. Svoje očekivanje izrecite jasno i ako dođe do promjene ponašanja obavezo pohvalite svoje dijete. Ako do sada niste ovako komunicirali s vašim djetetom, isprobajte ovaj način komunikacije na sitnicama, kada ćete vjerojatnije biti uspješni.

Što treneri mogu poduzeti?

Za trenere bih preporučio održavanje roditeljskih sastanaka na kojima će upoznati roditelje i pokušati ponašanje djece staviti u kontekst. Ako se neki roditelji redovito neće pojavljivati, čak i to će biti smjernica za trenera. Na roditeljskim sastancima s roditeljima možete primijeniti vježbu koja će usmjeriti roditelje da se više posvete djetetu i to na pozitivan način.

Uputa:

Roditelji neka ispišu što više pozitivnih osobina svog djeteta. Dajte im 5-10 minuta vremena. Potom neka s popisa odaberu jednu ili nekoliko osobina koje smatraju najvažnijim i koje bi kod svog djeteta željeli razvijati. U tom trenutku roditelji su osvijestili osobinu na kojoj bi željeli raditi kod svog djeteta pa im sugerirajte da pokušaju primijetiti tu osobinu u svakodnevnom životu i pohvaliti dijete kada je iskaže i kada na taj način bude uspješno. Štoviše, mogli bi dijete ponekad svjesno dovesti u situaciju da iskaže tu poželjnu osobinu. Primjere nekih osobina možete dobiti od samih roditelja jer će vjerojatno rado istaknuti neku od pozitivnih karakteristika svog djeteta. U ovoj vježbi budite oprezni s roditeljima koji će navesti osobinu koju bi htjeli da njihovo dijete ima, a koju ono zapravo nema. U uputi za izvođenje zadatka usmjerite pažnju roditelja na ovu zamku u koju će neki nesvjesno upasti. Sljedeći roditeljski sastanak možete iskoristiti kako biste dobili povratnu informaciju o uspješnosti ove vježbe i koristi koju je imala za dijete i njegov odnos s roditeljem.

Preduvjet za ovakvu suradnju s roditeljima je uzajamni odnos uvažavanja i povjerenja kojem bi treneri trebali težiti. Roditelji značajno oblikuju male sportaše i treneri bi kao stručne osobe trebale pomoći roditeljima da se kvalitetnije uključe u razvoj sportaša. Za sportaše je samopouzdanje ključan faktor uspjeha pa je rad na njemu vrlo važan dio odgoja mladog sportaša.

 

petar

Petar Nikolić, prof. psych.