Albert Einstein ispisao se iz škole u dobi od 15 godina. Richard Branson, Elton John i Walt Disney u dobi od 16, a Thomas Edison je pohađao školu ukupno 3 mjeseca.
Često su to informacije koje čujemo kada pričamo o uspješnim osobama. Svaki put kad čujem takvo što, pomislim je li moguće da imamo potrebu isticati neuspjeh kod nedvojbeno uspješnih osoba i zašto je tomu tako?
Poznato je da čovjek raspolaže mnogim mehanizmima obrane. Gledano iz psihološke perspektive, postoje mnogi mehanizmi uz pomoć kojih se branimo od stvarnosti koju u tom trenutku ne možemo ili nismo spremni prihvatiti. Isticanje mana drugih ili trenutnih spoticanja, možemo pripisati mehanizmu racionalizacije. Racionalizacija je jedan od poznatih oblika obrambenih mehanizama u frustraciji, a sastoji se u tome da se neki oblici vlastitog ponašanja ili mišljenja opravdavaju „dobrim“ umjesto „pravim“ razlozima (prema Petz: „Psihologijski rječnik“, 2005.).
Na primjer, lakše je vjerovati da su Albert, Walt i ekipa bili „krvavi ispod kože“ nego misliti o njima da su vanzemaljci. Ako ja ne uspijevam, to nije tragedija, ni oni nisu uspijevali. Odnosno, možda se i meni sreća okrene pa i ja zablistam u uspjehu jednog dana.
No, malo tko zna da je nakon prividnog neuspjeha u životima gore navedenih junaka carevao teški rad i želja za postignućem. Svi do jednog škole su napuštali jer nisu imali vremena za njih. Radili su od jutra do mraka u želji da ostvare svoje snove. I to je ono što ih čini velikima. Svijet koji nije udovoljavao njihovim potrebama protresli su za bradu i učinili ga boljim. Ono što ih u mojim očima čini velikima je upravo ta hrabrost koja ih je dovela do uspjeha, vjera da mogu, usprkos svim očekivanjima okoline.
Zato predlažem da, sljedeći put kad pomislite da je Bill Gates napustio fakultet, pomislite isto tako da je bio dovoljno hrabar odbaciti potencijalno uspješnu karijeru kako bi s prijateljem osnovao tvrtku u garaži. Zamislite samo što su mu roditelji na to rekli 😉
Pronađite hrabrost za svaku epizodu života. Postavite si pitanje koliko stvarno vjerujete u sebe. Postanite i vi velikani sutrašnjice tako što ćete slijediti svoju viziju i stajati čvrsto iza sebe samih. Ljudski je posustati, pogriješiti ili napraviti krivi izbor, ono što nas čini boljima je spremnost na promjenu i kad situacija ne izgleda obećavajuće.
Sljedeći put kad čujete da je Stephen Hawking bio najgori učenik u razredu u dobi od 9 godina, spomenite da je isto tako bio najbolji kad je trebalo – rasturio je prijemni za Sveučilište u Oxfordu i skoro savršeno riješio test iz fizike. Sretno!
