Znate li onaj osjećaj kad želite promjenu, kad se vrtite u krug, kad radite sve ono što zadovoljava druge, kad osjećate da je život prekratak i da je napokon na vas red ali ne znate kako dalje i u kojem smjeru napraviti taj prvi korak…
Danas, više nego ikad, razmišljamo upravo o spomenutim pitanjima…ako uopće stignemo stati i razmisliti. S jedne strane plaši pomisao što kad se za puno godina okrenem unazad, što će biti moj zaključak, hoću li moći reći da sam se osjećala i da se sada osjećam sretno, slobodno, sigurno? A s druge strene, bez obzira na ta pitanja i to što se svakodnevno osjećamo kao da je sve ono što se svaki dan događa samo odrađivanje zadataka (uglavnom za druge), mi se ne odlučujemo za promjenu.
Vrijeme samo za sebe, za osobni razvoj, je nešto što u današnje vrijeme rijetko tko uspijeva uklopiti u svoj dnevni raspored. Oni koji to čine, djeluju sretniji i zadovoljniji, zar ne? A opet, kao da nam je teško krenuti u tom smjeru. Pomalo podsjeća na onu čudnu situaciju kad se žalimo da bi nas jedino spasilo da dobijemo na lotu, pa onda jednostavno niti ne pokušamo, a i dalje se žalimo.
Čini mi se kao da morate odlučiti: želite li promatrati dok vam se život događa ili učiniti nešto da uživate putem? Samo pazite, ukoliko odlučite ovo drugo, prihvaćate odgovornost i sami sebi oduzimate pravo na „kukanje“.
Jeste li sigurni da ste spremni za taj korak? 🙂
