S obzirom na trajanje meča, dobra percepcija i usmjeren stabilan fokus su jedno od elementarnih, nužnih, područja pripremljenosti u tenisu. Međutim, kako trenirati fokus, odnosno usmjerenu pažnju i kako ga učiniti relativno otpornim na prolazak vremena? Prvo i osnovno valja znati što sve utječe na fokus, kako bi bolje razumjeli kako ga unaprijediti, te kako spriječiti njegove učestale padove.
- Razina uvježbanosti
- Kondicijska pripremljenost
- Tolerancija na stresne situacije
- Stav i pristup
- Perceptivne sposobnosti
- Strpljenje
- Anksioznost
- Organizacija vremena prije meča
- Organizacija slobodnog vremena za vrijeme meča
Dakle, treningom unapređujemo fokus, ali samo kvalitetom i nikako kvantitetom. Sati provedeni na terenu bez usmjerenog fokusa neće nam pomoći već odmoći, jer će naša pažnja za vrijeme meča vrlo lako odlutati. Jednako tako, kondicijska pripremljenost utječe na fokus znatno, pa je samim time kondicijski trening jedan od oblika unapređenja fokusa. Što smo spremniji, odnosno što smo manje umorni na terenu, to ćemo lakše usmjeravati našu pažnju. Međutim, sve to pada u vodu ako nismo opušteni, jer će naša napetosti ili uzbuđenost imati značajan negativan učinak na naš fokus. Naposljetku, organizacija vremena prije i tokom meča kao i naš stav prema samom meču, mogu biti presudni kod držanja usmjerene pažnje stabilnom, jer naše lutajuće misli kao i pristup meču mijenjaju fokus iz trenutka u trenutak.
Ukoliko želimo unaprijediti fokus, preporuka je korištenje različitih metoda i tehnika. Mi u svome radu koristimo desetak metoda, te mnogo tehnika. Ovdje ćemo izdvojiti samo nekoliko osnovnih.
Fokus prati pogled, stoga je vrlo važno kuda gledamo za vrijeme meča. Ponekada se može primijetiti da i kod vrhunskih igrača i igračica pogled odluta na nekoliko trenutaka, međutim kod početnika i kod juniora, ta je pojava gotovo pravilo. Nažalost s tim pogledom, odluta i naša pažnja i ostavljamo otvorenim prostor za razmišljanje o stvarima koje se ne tiču jednog poena i našeg angažmana.
Neke od preporuka u što gledati su sljedeće:
- Teren
- Loptica
- Protivnik
- Mreža
- Žice
- Trener (ponekad)
Svaki igrač ima određen nivo pritiska za vrijeme meča s kojim se može nositi (manje ili više uspješno), ali i onaj nivo pritiska koji teško ili nikako ne podnosi. Nošenje s pritiskom igre raste s uzrastom, ali nije isključivo vezano za uzrast, jer se pritisak pobjeda i poraza pojavljuje i u najmlađim uzrastima, te je vezan uz dob i kategoriju djeteta, ako i rang natjecanja. Međutim, s porastom kvalitete igre, kvalitete naših protivnika, naša sposobnost nošenja s pritiskom postaje sve važnija i izraženija, jer razlika u kvaliteti između igrača postaje sve manja. Iz tog razloga, izlaganje pritisku, uz adekvatno nošenje i ponašanje u situacijama velikog pritiska postaje važan alat za razvijanje mentalne čvrstoće kod tenisača. Mnogi treneri pribjegavaju izbjegavanju pritiska kada on nije potreban, ali ne razumiju da na taj način „podučavaju“ sportaša izbjegavanju kao prihvatljivoj metodi nošenja. Međutim, što kada sportaš ne može pobjeći? Je li prijetnja poraza, ili mogućeg poraza, opasna po zdravlje ili život, da li ugrožava egzistenciju, da li je uopće racionalan taj strah? Ako sportaš situaciju percipira kao prijeteću, on će je izbjegavati, a onda kada to ne ide, doživjeti će izuzetno visok nivo anksioznosti, što će u većini slučajeva rezultirati padom fokusa, te slabijom kvalitetom igre. Preporuka je da trener i tenisač prepoznaju optimalan nivo „pritiska“ koji se često opisuje kao „pozitivna trema“ ili „uzbuđenost“ nauče ga proizvesti kada je to potrebno, ali jednako tako neka se tenisača povremeno izloži većem pritisku od optimalnog, neka situacije budu izazovne, te neka ih nauči kontrolirati i opustiti se. Zapamtite, optimalan nivo pritiska je individualan, nekome odgovara veći, a nekome manji.
Fokus prati intenzitet, odnosno kako intenzitet (voljni faktor i angažman sportaša) raste tako raste i fokus. Međutim, ne raste jednako ravnomjerno i u nedogled. Fokus prati intenzitet do nekog nivoa uzbuđenosti (ili pobuđenosti) nakon čega polako opada dok intenzitet raste. Promjene u intenzitetu su često „kobne“ za fokus igrača. Ukoliko želimo da fokus našeg igrača bude stabilan i visok, tada je potrebno startati meč sa dozom sigurnosti i postepeno povećavati fokus. Teško je reći što znači stabilnost ili kako ju izmjeriti, pa da ona iznosi 80% našeg maksimalnog intenziteta ili mentalnog kapaciteta igrača. Međutim, prepoznaje se kao osjećaj sigurnosti i kontrole na samom zagrijavanju i u prvim poenima meča. Kod mlađih tenisača preporuka je da se u meč ulazi strpljivije sa niže procijenjenim intenzitetom, dok se kod starijih igrača taj „luksuz“ ne može dozvoliti, pa oni ulaze sa nešto višim intenzitetom, ali ipak ne na 100%, već na 80-90%. Kada igrač osjeti da je u mogućnosti podići intenzitet, on ga podiže, ali postepeno i s oprezom, s ciljem da ga fokus prati. Na tom nivou se valja zadržati neko vrijeme, te tek onda (ukoliko je to uopće potrebno) ponovno povećati dozu intenziteta. U ključnim trenucima meča (set point, meč point) se mlađim igračima često savjetuje da intenzitet spuste ne bi li uspostavili kontrolu, dok se starijim i/ili sposobnijim igračima savjetuje da intenzitet podignu ukoliko im to dosadašnja igra i situacija dopuštaju, kako bi realizirali ključan poen. Međutim, nitko ne igra 100% vremena meča na 100% svojih mogućnosti.
Osim ovih nekoliko metoda koje u svom radu koristimo za poboljšanje fokusa, postoje i mnoge druge, međutim ovo je osnova koji bi svaki igrač i trener morao poznavati i koja mnogima može biti dovoljna za početak promjene i stabilizaciju fokusa za vrijeme igre, posebno kod mlađih uzrasta prije ulaska u profesionalan tenis.
p.s. Ne zaboravite na facebook-u glasati koji članak želite da objavimo sljedeći:
Tranzicija iz juniorskog u profi tenis
Motivacija u tenisu
Mentalni Trening
