US Open Junior Grand Slam, New York City 2013.

Neuspjeh i poraz – sastavni dijelovi u razvoju mentalne čvrstoće?
7. kolovoza 2013.
Iskoristi svoje vrijeme
23. listopada 2013.
Show all

US Open Junior Grand Slam, New York City 2013.

US Open Junior Grand Slam, New York City 2013.

US Open Junior Grand Slam, New York City 2013.

US Open Junior Grand Slam, New York City 2013.

Odlučio sam napisati ovaj kratak izvještaj i članak zbog svih onih koji su pratili napredak Borne Ćorića kroz ovaj turnir i svih onih koji su podržavali njega i njegov tim, na putu do osvajanja naslova pobjednika Junior US Opena, ali i pozicije trenutno prvog juniora svijeta.  

Ono što ovdje na samom početku želim istaknuti jest Bornin izvanredan, doista besprijekoran angažman na samom turniru, koji uključuje brojne sate svakodnevne teniske, kondicijske i mentalne pripreme.  Njegov trud na samom turniru, samo je logičan nastavak na njegovu pripremu pred turnir u proteklom dijelu sezone kada je rezultat uistinu i ostvaren…na treningu, na meču, gdje god se sport može živjeti.

Borna je proteklih mjeseci demonstrirao što znači živjeti sport, posvećeno, fokusirano i motivirano. Dakako, bilo je tu i padova, ali oni ga nisu zaustavljali i usporavali, već su ga činili jačim i otpornijim na svaki sljedeći pad. Bilo je i poraza, ali samo na ploči s rezultatima, koja ne mjeri mentalnu snagu, pripremljenost i želju za napretkom, već samo omjer mogućnosti i prilika na taj dan. U protekloj godini Borna je više nego ikada prije osjetio što znači biti profesionalac, što znači dati sve od sebe i onda tražiti načina za dati još više. On je svima, a ponajviše sebi, pokazao što znači disciplina i kolika je njena stvarna vrijednost.

No da se ipak osvrnem na turnir…

Stigli smo u NYC u četvrtak poslijepodne i isti smo dan odlučili odraditi trening i pripremu za turnir…mogućnosti su bile ograničene pa smo taj dan treninge odradili u hotelu. Međutim i svaki sljedeći dan do početka turnira Borna je provodio u intenzivnoj pripremi. Nekoliko sati kondicijske pripreme, nekoliko sati teniske pripreme, te otprilike 2 sata mentalne pripreme dnevno bili su Bornina svakodnevnica. Sa početkom turnira satnica se nije bitno promijenila, prosjek od minimalno 8 sati treninga dnevno, ostao je jednak, dok se pristup i omjer treninga mijenjao prema potrebi. U prvim je mečevima bilo manjih poteškoća, međutim niti jedan član tima nije gubio vrijeme na brigu, već je svaki od nas na svoj način pokušao pridonijeti rješavanju problema. Kao što je bilo planirano, Borna je iz dana u dan postajao sve bolji, pripremljeniji, sve više u zoni. Mečevi su prolazili i sa svakim kolom intenzitet je rastao, a najbolji su se s njim odlučili nositi. Posljednja dva meča Borna je pobijedio sa samim ulaskom u treći set, jer svi smo znali da na ovom turniru teško postoji sportaš koji je bolje pripremljen od njega, teniski, fizički ili mentalno. Pobjede su bile samo potvrde naših uvjerenja i naših zajedničkih ulaganja. Zanimljivo je bilo promatrati kako pojedini igrači s prolaskom turnira gube fokus ali i snagu. S Bornom to nije bio slučaj te su naša svakodnevna promatranja, mjerenja i procjene govorili upravo suprotno, on je sa svakim proteklim danom bio sve bolji, kao da je kalibrirao svoje tijelo i um prema potrebama meča.

Finalni meč bio je posebno zanimljiv, barem iz moje perspektive. Borna je u polufinalu savladao protivnika u trećem setu, a ovdje se stvar još jednom ponavljala. S ulaskom u treći set nitko nije htio glasno izreći ono što smo svi mislili ali su naši pogledi govorili da apsolutno vjerujemo u pobjedu. Bornina neverbalna komunikacija sa trenerima bila je na visokom nivou kao i obično, njegov je fokus bio na vrhuncu, a emotivna kontrola bila je najbolja do sada na turniru. Kada je osvojio posljednji poen, nismo odahnuli od olakšanja. Samo smo osjetili iznimno zadovoljstvo do sada postignutim. Naglašavam do sada, jer u slučaju Borne, nakon svake pobjede ili poraza vrlo brzo nakon meča počinju pripreme za sljedeći meč ili turnir, kao što je to sada bio Davis Cup i meč sa Andy Murrayom.

Sada kada je ovaj turnir završen, mnogi su obratili pažnju na to što Borna radi, kako radi i koliko radi. Drago mi je jer se nadam da će mnogi drugi mladi sportaši biti potaknuti ovim uspjehom mladog šesnaestogodišnjaka. Nažalost mnogi spominju njegov talent kao objašnjenje za uspjeh. Naravno ne želim osporiti da Borna posjeduje dozu talenta, ali ako moram izdvojiti njegov najveći talent onda je to upornost i konstantno davanje maksimuma na treninzima u pripremnom periodu kao i na natjecanjima, te borba bez opcije za odustajanjem.

Na kraju ove sportske priče, želim  istaknuti još jednu stvar, a to je važnost dobrog tima. S Bornom radi nekoliko izvrsnih trenera, Ryan Jones teniski trener, Marino Bašić kondicijski, Velibor Viboh fizioterapeut, te ja kao mentalni trener. Borna ima sjajnu podršku svoje obitelji i prijatelja koji ga prate i bodre u svakom trenutku. Ipak važnije od popisa imena jest naša komunikacija i odnos unutar tima. Svi mi guramo Bornu u istom smjeru, svaki na svoj način i iz svoje perspektive, svakodnevno komuniciramo i zajednički planiramo kako ćemo ostvariti sljedeći korak i pomoći Borni na njegovom putu. Takvo nesebično i bezuvjetno davanje svakog pojedinca tima i usmjerenost na mladog sportaša umjesto na sebe, postaje vrlo važan faktor na njegovom putu, koji to u ovome slučaju prepoznaje, cijeni i poštuje. A za nas trenere, nema veće zahvalnosti od one kada sportaš učini sve, ali baš sve što se od njega traži.

Još jednom hvala svima na podršci do sada  i nadam se da ćete i dalje biti uz Bornu i njegov tim, pratiti ga u novim uspjesima i mnogo težim sportskim podvizima, jer imam osjećaj da je njegova prava sportska priča tek počela.

 

Igor Čerenšek, mag. psych.

Mentalni Trening