U psihološkoj pripremi sportaša često govorimo o natjecateljskoj anksioznosti (tremi i napetosti pred nastup). Važno je primijetiti da ciljna orijentacija, spol, razina samopouzdanja, nivo natjecanja i vrsta sporta kojim se bavite mogu utjecati na razinu anksioznosti, s obzirom da je popularna znanstvena literatura utvrdila takve povezanosti. Postoje dvije osnovne vrste ciljne orijentacije, ego orijentacija (orijentacija na cilj i rezultat) i orijentacija na izvedbu. Izgleda da je ego orijentacija povezana sa povećanom natjecateljskom anksioznošću, dok je orijentacija na izvedbu (kako izvršavamo zadatak ili kako igramo) povezana sa nižom natjecateljskom anksioznošću. Istraživanje koje je hrvatska psihologinja Renata Barić provela u suradnji sa našim psihologom Igorom Čerenšekom, otkrilo nam je još neke dodatne zanimljivosti. Timski sportovi, posebno za muškarce, imaju pozitivan efekt na samopouzdanje kod onih sportaša koji su primarno orijentirani na cilj odnosno pobjedu ili poraz u meču. Također, isti sportaši tada osjećaju manje prednatjecateljske anksioznosti (nervoze ili treme). Hrvatski sportaši imaju niže razine tjelesne i kognitivne anksioznosti od Američkih sportaša, ali imaju i niže samopouzdanje što je posebno vidljivo kod žena. Sagledavši rezultate prijašnjih istraživanja i naših spoznaja u ovom navedenom istraživanju, možemo zaključiti da je kroz rad sa sportskim psihologom, ali i trenerom, vrlo važno mladog sportaša usmjeravati na performance odnosno izvedbu u sportskoj aktivnosti, radije nego isključivo na brojanje poraza i pobjeda. Također, ako se kod mladog sportaša ranije uoči ego orijentacija i ako mogućnosti to dozvoljavaju, bilo bi korisno uputiti ga u timske sportove kako bi njegovo samopouzdanje bilo više, a natjecateljska trema manja.
