Današnji profesionalni sportaši provode i do 8 sati dnevno na treningu, dok amateri provode i do 2-5 sati u sportskim aktivnostima. U svakom slučaju, to je mnogo vremena i često se pitamo od kuda im snage, a još više gdje pronalaze motiv za nastavak i fokus u trenucima kada ih im je teško i kada tijelo kaže ne mogu. Kao i za sve u životu ne postoji jednostavan recept, ali postoji nekoliko isprobanih „trikova“ mentalnog treninga koji vam mogu pomoći.
- Timski ciljevi – Zašto timski ciljevi? Prvenstveno zato što je pojedincu najčešće lakše opstati u društvu i uz bodrenje drugih nego kada je sam. Grupna podrška pomaže pojedincu, pa tako i cijeloj grupi ili timu u ostvarivanju njihovog cilja. Vrlo je bitno da ciljevi budu: specifični, mjerljivi, realistični, dohvatljivi i vremenski ograničeni. Sa dobro postavljenim ciljevima, grupa pa tako i pojedinac unutar grupe, ima jasno zacrtan smjer kretanja koji vodi ka uspjehu. Ciljeve grupa može postavljati samostalno pod vodstvom kapetana, ili pak u suradnji sa trenerom (moguće su i kombinacije dvaju pristupa).
- Individualni ciljevi – Slično kao i sa timskim ili grupnim ciljevima, vrlo je važno da budu postavljeni po zacrtanom kriteriju. Također, sportaš ih može postaviti sam ili u dogovoru sa trenerom. Ponekad je zanimljivo da sportaš i trener odvojeno postave ciljeve, a zatim ih usporede i rasprave značajnost diskrepancija u njihovim postavkama. Također važno je uključiti kratkoročne, srednje i dugoročne ciljeve, kako bi put kretanja prema cilju bio jasniji.
- Team building aktivnosti – Takve aktivnosti mogu biti različitog sadržaja, od vikend druženja, do igara unutar jednog dana ili popodneva. Vrlo je bitno dakako da aktivnosti budu pomno isplanirane u svrhu povezivanja i osnaživanja tima, te je zato potrebno da se osmisle pod stručnim vodstvom sportskog psihologa ili neke druge osobe koja je iskusna u tom području.
- Pauze za socijalizaciju – Na početku i na kraju treninga, te ukoliko je to moguće tijekom treninga, poželjno je da trener isplanira malo slobodnog vremena za sportaše kako bi se rasteretili i zabavili. To vrijeme može jednostavno biti u komponirano u vrijeme treninga kao aktivni odmor, u kojem sportaši mogu popričati i družiti se. Takve kratke pauze osvježiti će sportašima trening, podići će im nivo zadovoljstva sa vremenom provedenim na treningu, te će kući otići bolje raspoloženi, omogućiti će im takozvani „reset“ kako bi nakon toga ponovno mogli biti maksimalno fokusirani i biti će spremni za nastavak. Nikako ne smijemo zaboraviti da je trening stresan i da nam je potreban neki način na koji ćemo taj stres kompenzirati.
- Sportske igre – Početak treninga je idealno vrijeme za tako nešto. Sportašima je potrebno neko vrijeme za zagrijavanje i ukoliko je to moguće, ponekad je dobro kako bi se izbjegla monotonija treninga, umjesto regularnog zagrijavanja dozvoliti zagrijavanje u obliku neke druge sportske aktivnosti. To je posebno moguće u fazi bazične pripreme sportaša kada se radi na aerobnoj izdržljivosti te je moguće jednu aerobnu aktivnost s vremena na vrijeme zamijeniti drugom.
- Interes za športaša kao osobu – Treneri vrlo često zaborave da sportaši koji dolaze na trening svaki dan, osim tog treninga imaju i druge obaveze, prema školi, fakultetu, roditeljima, curama, dečkima itd. Iskreni interes i razgovor sa sportašem o tim stvarima mogu pomoći u ostvarivanju boljeg i prisnijeg odnosa sa sportašem. Takav odnos može i ne mora potaknuti sportaša da se više trudi na zahtjevnim treninzima, ali će zasigurno pomoći sportašu da se osjeća ugodno kada je na treningu.
- Komunikacija sa trenerom – Komunikacije je iznimno složen proces koji nije moguće objasniti u nekoliko redaka. Međutim, potrebno je naglasiti da je ona nadasve važna komponenta u odnosu trener-sportaš te na njoj valja neprestano raditi. Pravilna komunikacija ovisiti će o osobnosti i karakteristikama športaša, trenera, ambijenta u kojem se nalaze, njihovog dosadašnjeg poznavanja, spolu, dobi i još mnogim stvarima. Bilo kako bilo, valja upamtiti da su preduvjeti za uspješan odnos, otvorenost i prihvaćanje, vlastita autentičnost i iskrenost te pokazivanje i doživljavanje empatije. Također, ljudi vrlo često čine grešku da u velikoj želji za poboljšanjem komunikacije puno pričaju i ispituju, dok je zapravo puno poželjnije naučiti slušati.
- Samokontrola – Većina trenera vodi neku vrstu evidencije dolazaka svojih sportaša. Ja predlažem da umjesto da sami vode evidenciju dolazaka, da to prepuste sportašima. Trener može napraviti popis sportaša na velikom komadu papira sa datumima i prostorom da se upiše dali je sportaš bio prisutan ili ne. Da bi stvar učinili još zanimljivijom, neka sportaš sam kraj plusa za dolazak upiše ocjenu kojom bi ocijenio svoj današnji trening ili performance. Na taj način, sportaš će sam sebe kontrolirati i poticati na više truda i bolju redovitost u budućnosti. Poželjno je da negdje na istom papiru budu ispisani i ciljevi za tog sportaša ili ciljevi za tim, tako da sportaši budu svjesni da će sa više prikupljenih dolazaka i višim ocjenama doći bliže zacrtanom cilju.
- Vježbe meditacije i relaksacije – Kako bi se sačuvali od ne željenih posljedica i utjecaja dugotrajnom izlaganju stresa, sportaši svoje zdravlje moraju čuvati provođenjem adekvatnih tehnika opuštanja i relaksacije. One mogu uključivati vježbe disanja, jogu, meditaciju, imaginaciju ili pak neke naprednije metode koje će naučiti od svog psihologa.
- Vizualizacija – U pripremi za natjecanje i adekvatni performance, sportaši često provode vježbe vizualizacije. Uz pomoć takvih metoda, sportaši svoje aktivnosti mogu dodatno uvježbavati u sigurnom okruženju, čak i onda kada su daleko od sportskog terena. Takve metode mogu biti učinkovite u poboljšanju izvedbe kao i u postizanju idealnog opuštenog stanja. Vizualizacija sportašima može pomoći prije treninga ili natjecanja, kao i tokom treninga kada je potrebno vratiti fokus i podići nivo motivacije.
- Pohvale – Na žalost, danas mnogi treneri misle kako je pohvala nešto što treba štedjeti, dok kazne, pogrde i galamu treba koristiti što više. Međutim, činjenica je da kazne nisu najdjelotvorniji način za promjenu nečijeg ponašanja, a još manje za postizanje motivacije ili fokusa kod sportaša. Nagrade, pohvale i priznanja su ono što sportaša motivira, gura naprijed i čini da ponovi ono što je učinio dobro zadnji puta, te da u tome ustraje. Na pohvalama ne treba štedjeti, već ih treba davati u barem dvostrukoj većoj mjeri nego kazne. Kazne naime uopće nisu potrebne, već će nakon nekog vremena izostanak pohvale biti kazna sama za sebe. Jedino valja biti oprezan da sportaša ne hvalimo za stvari za koje nije zaslužan ili stvari koje same po sebi nisu nikakvo postignuće, već da ih uvijek dajemo onda kada ih sportaš zasluži.
Ovi „trikovi“ nisu jedini način da se nekoga motivira i pravilno usmjeri, međutim ova lista bi nekome mogla poslužiti kao dobar početak. Ukoliko ste sportaš ili trener te Vas više zanima kako poboljšati svoju motivaciju, fokus, zadržati smirenost u napetim trenucima i imati optimalnu izvedbu onda kada je to najvažnije, javite nam se.
